Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Može li lav biti lav bez savane, u kojoj, kroz povetarac i pelen, prati kretanje svoje žive hrane? Zar je ova sita lenština lav? Zar je slon ovde uveličan miš? Zar se vuk ovde izražava sa „av“? Zar ovde orao razume samo „iš“?
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Pričaj nam kako je bilo tamo! — reče Aleksa. — Čekaj da ga se prvo sita nagledam! — reče Petra okorno. — Eh, sita! Kao da je to najesti se, pa biti sit!...
— Pričaj nam kako je bilo tamo! — reče Aleksa. — Čekaj da ga se prvo sita nagledam! — reče Petra okorno. — Eh, sita! Kao da je to najesti se, pa biti sit!... Eto, pa ga gledaj, a on neka priča!...
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
— A, dabome, nije nego još nešto! — cifra se gospoja Sida. — Ne, ne, bez šale vam kažem. Koliko sam se puta sita naplakala zbog toga. Uvek mi prebacuje moj suprug.
Zato su svi ćutali. Jula je jednako čekala da ostane malo nasamo, da se sita isplače kao svaka nesretna devojka koja bosiljak seje a pelen joj niče.
— Pa... neka! Šta to fali! Može se sutra, preksutra sita narazgovarati. Ako je za razgovor, to kod vas nikad nije izgubljeno. — No, i ti si mi neki krasan otac!
? I jedna i druga popadija jedva je čekala da joj se pópa vrati, da se sita najada i potuži na, tako reći, dojučeranju svoju najbolju drugu i prijateljicu.
Afrika
Palmama svih vrsta, gumama, fromažeima, hlebnim drvetom kakotijeom, tako da samo pogdegde ostaje široko crvena, sita i krvava.
Nušić, Branislav - POKOJNIK
(Njubi je.) Ovo je za tebe. (Daje joj buket.) VUKICA: Hvala, tetka! AGNIJA: Pa kako je, kako je; jesi li već sita radosti? VUKICA: Oh! Da! (Razgleda buket.) Gle, kako je to lepo cveće! AGNIJA: Sama sam ga birala kod cvećara.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
da „ako gledaš nešto lepo i napredno, valja da ga gledaš kroz sito, jer možda imaš zle oči i ne valja da ga gledaš bez sita“¹⁷⁵ (3) Skretanje pogleda zlih očiju.
Matavulj, Simo - USKOK
Iz svijeh krovova dizahu se dimovi, a ne čujaše se nijednoga glasa; stoka sita, psi siti, odmarahu se. Janku s lijeve strane dizaše se krševito brdo, koje zaklanjaše brastvo od sjevera; s desne
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Tamo sam se ja s njom i u radosti i u žalosti, toliko puta sita narazgovarala. Tu mi neće biti žao ni umrijeti. — Pa pustiše li je u štalu? — opet će onaj radoznali vojnik.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Jedva je čekala da dođe subota, kakav praznik i da mu iziđe na grob, iznese za dušu, i sita, do mile volje, da se naplače. Cele je nedelje bila mirna.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
»Što mi ne dâ Bog mira, misli ona, da se bar sita naradim sa svojom decom ? Sad vidim kako veliko zadovoljstvo i utehu čovek nalazi u radu.
Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
PRVA GRAĐANKA: Treba tebi opaliti dvadeset pet! JELISAVETA: Sita sam naše zaparložene provincije! Sita sam slepaca! DRUGA GRAĐANKA: Nemoj da ti ja pokažem ko je slepac!
PRVA GRAĐANKA: Treba tebi opaliti dvadeset pet! JELISAVETA: Sita sam naše zaparložene provincije! Sita sam slepaca! DRUGA GRAĐANKA: Nemoj da ti ja pokažem ko je slepac! DARA: Glumite na nekom drugom mestu, a ne ovde!
Rakić, Milan - PESME
Stopi se u meni strašću tvojom celom, Da sav iznemognem pod vitkim ti telom, I da duša moja najzad bude sita... — Kad pomislim, draga, da će doći vreme Kad za mene neće postojati žena, Kad će čula moja redom da zaneme, I
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Jedino se ne dade tetka Stoja. Ona kad dođe, pošto se ižljubi dole sa Sofkom, tu i ostade i sita se narazgovara, pa tek onda ode gore kod „one“, matere, svoje sestre, i ostalih žena.
I ona se brzo trže, popravi. Poče da igra, vodi, zanosi i onom drugom rukom iz sita oko sebe, na široko po dvorištu, po kući, čak i preko kuće da baca šećer i leblebije.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Ćelava je lasno obrijati. 2) ŠTA JE TEŠKO Bogata je teško darovati, Sita gosta još teže častiti. Lako nije planine broditi. Nije lako nevolju trpjeti, Teško u zlu dobra čekajući.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Tada joj ja rekoh: „Ti si sita, jer si noćas jela džigerice onog mladića što je neki dan poginuo.“ Kad, moj brate, šta ćeš viđeti, ona skoči i poleće
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Milinje je spopada, veli mu: — Neću ti ljubav nikad naplatiti! — i, da je nije stid, sita bi se naplakala. Devojka već zaboravlja broj dana otkada su otplovili, i željno iščekivani kraj naslućuje u duši:
I suze joj navru, i osjeća da bi joj lakše bilo kad bi se komu u krilo sita naplakala.... Oko podne sa Spasojem objeduje. Zalažu se; on žurno, ona polako, kako se naučila. — Što si nevesela?
prostrane pučine po kojoj lagano plovi barka i nosi u nepoznati kraj onoga mornara što ga je ona juče, žedna, do sita vodom napojila...
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Tako, na primer, kada se preselila u kuću svoga devera, gospoža Dafina odmah je izabrala mesto pored prozora, da se tu sita isplače posle muževljevog odlaska na vojnu: „To mesto izabra prvih dana da se isplače.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
“ — milo joj je, milo. Gleda tako letom. Gleda tako dugo, Sita je svetlosti, — hajde sad što drugo! Kad okrete leđa svećinom plamenku Na duvaru spazi svojeg tela senku.
Petrović, Rastko - AFRIKA
Palmama svih vrsta, gumama, fromažeima, hlebnim drvetom kakotijeom, tako da samo pogdegde ostaje široko crvena, sita i krvava.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Tu su žene, starci, dugi redovi volovskih kola, natovarenih svakojakim sirotinjskim pokućanstvom: korita, čabrice, sita, po koji zavezak brašna, ponjave, jastuci, a na vrh toga prtljaga sede čoporići male dečice, šćućurili jedno uz drugo
Bojić, Milutin - PESME
Vekovima se vrh leševa klalo A zemlja, starog gospodarstva sita, Sve novo želi, da, kada bi palo I njemu mačem opelo očita.
Zarazno tvoji mirišu oltari: Tu vek vrh veka u stenama spava. Evo su došli stari gospodari. Jesi li sita krvi što spasava? Ti ćutiš. Vetar kosti razvejava.
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
u tom jadu, plaču, čeka da joj on pristupi, uteši je, bar da mu se obisne, zaboravi sve i na njegovom ramenu isplače se sita, sita. Ali on to nije hteo. Stajao i čekao. Ona diže glavu. — Zašto?
jadu, plaču, čeka da joj on pristupi, uteši je, bar da mu se obisne, zaboravi sve i na njegovom ramenu isplače se sita, sita. Ali on to nije hteo. Stajao i čekao. Ona diže glavu. — Zašto?
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
iz desne ruke na policu, da buce visoka pšenica i konoplja, a gost stavlja četvrtinu iz desne ruke u sito, da bude sita godina. Otiske od ,slova̓ na slavskom kolaču povadi domaćica i stavi u žito, da se sačuva od kvara.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Znali su da ih domaći željno iščekuju, da prvo opočinka napiju do sita. * Dva dana kasnije, po najžešćem krijesu, dopratio je majstor šjor Antonio orgulje za crkvu iz Mletaka.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Imao je silno bogatstvo i stotinu otresitih i bistrih ljudi prekaljenih u dugim ratovima, rešetanim kroz sva sita i spremnih na sve da bi udovoljili želji svoga gospodara.
Ilić, Vojislav J. - PESME
No te lektire već mi duša sita, Sad čitam Povjest drevnih Abderita. 4. No počni, muzo. Hladna jesen vlada, Kroz golo granje vlažni vetri biju; Nebo
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
A ona rohava Kronerka, što ide na dva štapa, i prodaje sita i korpe, i menja „privatno” stran novac, priča nešto o uvozu i izvozu, što ja nisam razumeo ama baš ni ovoliko.
Teorija i praksa se zahuktale. A neka tajna sila je magično zatvarala stvari jedne u druge, kako je trebalo: sita u paprenjake kolače, papuče u vunu, vunu u ugovore i potpise, i sve naposletku u novac i u onu moć od novca koja tako
Mi ga svi od srca žalili kad je jedini od svojih drugova ostao ovde, a on nam se smejao, izdavao stanove, prodavao sita i papuče, davao časove, kobajagi, a ovamo ih sam uzimao i još se za to naplaćivao, stekao, i sad zbogom diko!...
Ponor je bio vrlo bezazlen, ali oko njega je stojao zanimljiv svet bilja i životinja. Rogoz i sita čine čitavu šumu, a u šumi tma sitnih pokreta kratkih života i isto tako kratkih smrti.
Sećaš li se, Branko, da sam ja sita i papuče prodavao... možda ću ih opet prodavati... ali ću zadatak svoj raditi i s Božjom pomoću dovršiti.
Popa, Vasko - USPRAVNA ZEMLJA
dno mora pasje krvi Bez osvrtanja bezbudućni za mnom Možete li Na nož zemaljsko im i nebesko Smrt je nas odavno sita Na nož kurjaci moji mezimci neprebola Glave vam se već sa koca keze Ionako vas nema i nema mene Hoćete li RUŽA NAD