Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Isakovičima su, naročito, skaradne reči Garsulijeve bile otužne. I oni su voleli psovku, ali, kao utehu, u Austriji, kao neki znak raspoznavanja, u
Upliće u razgovor filosofičeske izreke, i skaradne. Premijer‑sekretar Černjev, međutim, prima tog čoveka i niko mu ništa ne može.
Isto je tako taj debeljko, bio omiljen i među mlađim ženama u Ševičevoj kući. Iako nikad nije hteo da im kaže, ni jedne skaradne reči, niti da se prema njima ponaša ružno, imao je običaj da svakoj šapne – da mu nije rod, da bi svašta bilo.