Upotreba reči skitnju u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Neki od vojnika Isakovičevih, omamljeni lepotom zavejanih šuma i brda, odoše i dalje, u skitnju. Po nekoliko dana tumarahu po okolini, dok ih nije izdala snaga. Tada padahu u sneg i smrzavahu se.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Hajde, kamarate moj, diži se da se prohodamo po selu. Nije me trebalo dvaput zvati, za skitnju sam bio uvijek spreman. Prolunjali smo te jeseni uzduž i poprijeko kroz čitavo naše selo.

Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA

Eto joj obraz, eto joj nos, veštica, nije se ni umila, nego spava do deset sati, pak onda ovako podbuvena u skitnju. Čekaj malo, naučiću ja tebe pameti. TRIFIĆ: Sreto, ja bi rekao da je ovo moja žena. SRETA: He, he, he!

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Moram ga tući, tu druge nije!“ - i baka uze sandale sive, brezovim prutom po njima bije. Vi ste za skitnju njegovu krive! Zašto nosite unuka mog širinom neba zvijezdanog?!

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Naučilo, znaš, da menja.... kâ rđav sluga gazde... pa to odmah u skitnju.... Ljubica gleda i otvara usta da nešto kaže, ali je steglo nešto u grlu, pa ne može ni glasa da pusti.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti