Upotreba reči skorih u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Bio sam, skorih dana, i u Granadi, gledao sa brijega osunčan kamenit labirint njenih ulica i pitao se: na koju su ga stranu odveli?

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

vedro; neka bar sine, uzalud mrtvim, rđom sa trave, krcat, semènit, oblik gorčine koji je stočen u minerale. Skorih nam dana lađicu steši poklopac Digni, uže odreši.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Odjekuju strane. Zlatno, k'o klasje zlatno kada dozdre, Prodire sunce, navješćuje dane Ljiljana skorih. Šume pjesme vrela, I ranim pupkom pupe gole grane.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Artemije Po ovoj žezi, sada, Lauševi konjanici leže kraj kakve rečice, mutne od skorih kiša. Svukli su pancire. Izuli opanke. Znojave obojke oprali i izvešali po žbunju da se suše. I odela, i košulje i raće.

Šantić, Aleksa - PESME

Odjekuju strane. Zlatno, kô klasje zlatno kada dozdre, Izbija sunce, navješćuje dane Ljiljana skorih. Šume pjesme vrela, I ranim pupkom pupe gole grane.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Lunjo, dušo, šta ti je? — Svi ste vi mene ostavili, čitava družina! — promuca Lunja. Jovanče se sjeti skorih priča o Stricu i Marici, pa reče s prekorom: — A zar sam ja svoju Lunju zaboravio? Zar sam nekog više volio nego nju?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti