Obradović, Dositej - BASNE
Ko se odveć vetra plaši, nek ne ide na more, i ako se mraza boji — nek ne sadi vinograd. Pak što bi bilo? Ništa nego skudost i nedostatak. Čemu nas dakle ova basna uči? „Mηδέν άγαν: Ništa preko mere”. Uhvati zeca, pa onda trči za jelenom.
'Ajde, tepi se s naših vráta.” Naravoučenije Lenost je smertni greh. Iz nje se rađaju mnoga zla; skudost, ubožestvo i nesreća iz nje proioshodi. Smrdi čovek u lenosti, život mu je isti na tegotu.
Ko god nije hodio po varvarskim i zloupravljajemim zemljama i nije vidio ljuta stradanija koja rod čelovečeski za skudost dobra poretka i dobrih zakona podnosi i trpi, nikada ne može sebi voobraziti kakovo je blagopolučije na zemlji da čovek
samo za primer jednu vešt, koja najveću čast roda čelovečeskoga udručava, muči i zlopolučnom čini: ova je vešt skudost, nedostatak iliti siromaštvo.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
takovog intova (u koji za ulesti valja se penjati po merdevinam) sedim kao neki rimski diktator, i pobedivši ljutu skudost i surovog mučitelja ubožestvo, aki u pobedonosnom trijumfu ulazim u slavniji i lepši grad nego je ikada Rim bio,
— sklonost, naklonost skorb — tuga, briga, žalost skorbiti — žaliti skoro — brzo skot — životinja skud — tvrdica skudost — nemaština, oskudica, siromaštvo skup — štedljiv slatkoslišan — prijatan za slušanje slačajši — najslađi sled —