Upotreba reči slovesnu u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

zdravi prirodni razum, koji kad se jošte s naukom sojedini, onda ostavlja onaj božestveni venac koji krasi i uvenčava slovesnu dušu. Iz ovoga se vidi, kao sunce na nebu, da nijedan narod niti je bio niti će biti slavan bez nauke i dobrodjetelji.

Na isti i jednaki način: ko je sasvim uljubljen u telo svoje, on ili ne zna da ima slovesnu dušu, ili ako i zna, a on je za ništa drži i počituje.

i sve one hiljade hiljada ljudi koji se ne bi rodili a za njegov uzrok rodiće se, za slatki dar božji, za život i za slovesnu besmertnu dušu, bogu i Josifu, sinu Franciškovu i Marijinu, dužni će biti blagodariti.

zemljedelca s ovim blagorodnim čuvstvovanijem: ovih je telo kao i moje, u njima krov teče kako i u meni, imadu dušu slovesnu podobnu mojej i čuvstvuju, čuvstvuju i zlo i dobro koje im se čini. Blagorodni!

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

još imao veliku »ljuboznatelnost«, duhovnu otvorenost i radoznalost, želju da što više vidi i nauči, visoko razvijenu »slovesnu, razumnu i svobodnu ljubav ka istini«.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

I da ne carstvuje vo veki na zemlji! Otkud se ova čuvstvovanija rađaju razve iz samim bogom u slovesnu dušu ulivene blagodarnosti. A kad su nami tuđi blagodetelji tako prijatni i dragi, koliko većma moraju nam biti naši?

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

vam izbistrite, pamet raširite, uši otvorite, svest k ovom pregnite, na noge se oprite, koji no hoćete i radi ste ovu slovesnu čast sebi primati...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti