Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
A, eto, osuda je mimoišla Vučovu dečju poemu: do srži prožeta atmosferom onovremene socijalne književnosti, ona danas slovi kao zanimljivo i značajno delce.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
glavni pisac te bosanske franjevačke književnosti Matija Divković pisao je, po sopstvenim rečima, »jezikom slovinskiem a slovi sarpskiemi«.
Kostić, Laza - PESME
Al' šta to piše, šta li to veli, ta crna knjiga sa ti slovi beli? Jesu li kletve? proricanje je li? — Još strašnije je, strašnije još je — zbriši je, sudbo, s čitulje božje!
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
- Alfabet slovi: „Gde li su iže, dobro, jest što sja!? Prhnulo frt je, u šašu ša je: zbjeglo her pod jer - a u čestar šča.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
grupmen Gospa prilazi stolu prvo o večnom danu onda o noći sneva i priklanja se zemlji Ona u naručje starca diže i slovi: vasiljena nije strašna ni ogromna kad je cela Inok Isaija nedostižno i nesagledivo čoveku suštim i telesnim
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Srpski rode, prekidaj Grozne suze prolivati: Mrtva leži tvoja mati, Tvoja slava, tvoja dika. Crni slovi neizgladni Na grobu joj natpis reži: „Ovde Srpstva majka leži, Od sinova ubijena. 14.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
S vrha za vratom zlatnim slovi izvezene ove reči: »Nosi toga, koji no tebe nosi!« Ta njegova takva haljina proznanjivala je persijsku vladost i veru
o vaših duša starati se s hranom i durma o tomu nastajavati, kako bi što ugodnije i polepše probirnije, čim paslađim slovi maznije zalagali vas na volju primanja...