Kostić, Laza - PESME
od sreće ružne zamislit, druže, toplote južne, bujice lužne, vihore kružne: a ti bar usni severne stege, mećave, ciču, smetove, snege, da krune pršte na čelu živu, korice mrznu o sablju krivu, ni krvav porfir da zgrije krv!
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Statue, kape, kipovi. Nigde se niko ne sprema. U snegu leže šipovi pod oknom koje ne drema. Prostire Bela smetove o crne kuće brestove, gde jeza s lučem gostuje.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Onda poče da pada lišće sa grana sivo i gnjilo il skamenjeno pa zvoni i slaže se u smetove slova i u krike porodilje pa se na mrazu sve spaja u slike jer ploda više nema u blizini vizantijskog ideala
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Odgovor, verovatno, ne bi dobio. Ćutljiv i ćudljiv, bronzani knez ostao bi zagledan u smetove izmešanih prošlosti a Vasa bi, ulicom koja nosi njegovo ime a koja je nekada, delić carigradskog druma, vodila od
koja visi na olinjalom zidu i odlazi na ugao: tu on vrti čibukčicu od koje se, eto, ne odvaja ni u smrti, i zagleda u smetove vremena što su nalegli na taj ugao, na samom vrhu Zereka.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
i lomnjavom pobješnjelih vjetrova koji potresaju zemljom, noseći kao nevidljivi divovi na svojim snažnim plećima grdne smetove, i razbacujući ih ražljućeno na sve strane...
Bojić, Milutin - PESME
Lovorom uzabranim Po liticama; Po kosama vranim, Po viticama, Balkanske tiskaše cvetove, Što braše, Kad gacahu smetove. Staše Gordo na vrhove snega pune, Oklen kô vijor grune Požar za četom koja nastupa I u krvavom se znoju kupa.
reže, I krše stabla i kidaju mreže, Naša su srca što se večno vole Skrhala strele, što su se zabole, Stopila hude smetove što sneže I uzdrhtala i žedna i žudna U krvavom se zagrljaju slila, Zderavši čežnju, što se vrh njih svila.
Nastasijević, Momčilo - PESME
PRIČA 1 Jesen po našem vrtu smetove lišća snela, te raskošna ti kosa, i nabori odela, dah veju pomrla bilja. A u nama pevaju milja; radosni, ruku pod
Ćipiko, Ivo - Pauci
kad je Rade povirio na kućna vrata, bilo je vedro, a kad je odanilo, pokaza se sunce, ali ne može da savlada debele smetove snijega, već nemoćno se odbljeskuje od njih, a prije nego će da zađe, kao za naknadu, razasu svoje zrake poljem, a visove
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Onda su ga njih dvojica nosili kroz mećavu, nasumce lutajući kroz šumu, posrćući i padajući, tonući kroz smetove, neprestano slušajući zavijanje vukova. To je svetac, rekoše naposletku.