Upotreba reči smeješ u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Ostali smo sami — nemoj da mi se smeješ kad ti kažem da nam je nekako svima tužno. Ona je držala svezu između nas, jer ovako sednemo svi za sto, ćutimo, da se

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

KATICA: Mamice, ovo nije vrlo teško! JUCA: Kad bi teško bilo, otkud bi tolike devojke naučile? Kad se smeješ, tako nameštaj usne da ti se uvek zubi vide.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

– Šta hoćeš time da kažeš? Sa mnom je sve u redu, ali plašim se da nije s tobom... Što se smeješ? Šta je tu smešno? Hoćeš da kažeš da imaš uspeha kod onih kurvica u firmi, je li? To bih volela da vidim!

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

) MANOJLO (prolazeći stane, pa udari Isajla rukom po leđi). Hej, pobro! Zar si poludio, te se sam na ulici smeješ? ISAJLO: Poludio bi i ti, da si služitelj kod učenog čoveka. MANOJLO: Kakvog učenog čoveka? ISAJLO: Kod doktora.

LjUBA: Hi, hi, hi! STANIJA: A što se ti smeješ što se ja molim bogu? LjUBA: Kakva je ikona... STANIJA: A što? LjUBA: To je portre Velimirov.

LjUBA: To je portre Velimirov. STANIJA: Nisam još vidila sveca Velimira. LjUBAl: Hi, hi, hi! STANIJA: Ama što se smeješ? NEŠA: Mani je, majka! To je Velimir, naš sin. On se dao izmolovati. STANIJA (gledi u portre): Lep dečko.

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Starac je mahao glavom i dobrodušno se smejao. — Ko si ti? — upita ga Agaton — i zašto se smeješ? — Ko sam ja, to ti neću kazati odgovori starac — a smejem se zato što ti se krčag razbio i što se ti zbog toga ljutiš.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

— Kod nas upravlja kmet, i on je najstariji; posle njega dolaze panduri. Ja se nasmejah. — Što se smeješ?... Zar ti nisi znao?... A odakle si ti?... Ja mu ispričam kako sam zalutao, i da sam iz daleke zemlje Srbije.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

Ja sam to tako rekonstruiso. Svaki se detalj logično uklapa. Šta se smeješ? ANĐELKO: To su ti čitave akrobacije! Pa ja, čoveče, ne mogu ni do klozeta!

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Ljubezni čitatelju, ti mi se smeješ, i pravo imaš. I ja se sam sebi smejem; niti je pravo samo drugima smejati se; dobro je i sebi katkad.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Od njegovog ćutanja njena ruka klonu na seno. „Ih, ih!“ pa se zasmejala glasno, brzo, iz grla. „Što se smeješ?“ čudio se sa strahom. Ona mu je odgovarala još zanesenijim i luđim kikotom. „Pa šta ti je, SImka?!“ „Vidi!

Dugo je gledao i čudio se što mu je u početku bila toliko ružna. Kao da je Simka lepša od nje! „Prestani da se smeješ i idi gledaj svoj posao.“ „Je li istina, čiča, da ti kod kuće spavaš na parama?

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Bolje neka te nema, nego da gledam da mi još i ti gaziš osramoćenu i poruganu glavu... da mi se smeješ sa drugima, kad stanem lutati kao obeščašćena prognanica!... »Ali kako ću sad ?... Da ga ubijem svojom rukom...

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

DARA (nailazi iz sobe): Šta se ti tako slatko smeješ?... ČEDA: Ama, kako da se ne smejem? Čitaj, molim te! (Daje joj vizitkartu.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Ta, eno, pena krvi njegove Po ust’ma ti se lepi poganim! SULEJMAN: U pamet, babo! Ili se smeješ vlasti pašinoj? Na čekrk ću te bacit, matoru, Pa neka palac točka gvozdenog Osušena ti rebra premeće Sve donde dok

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Daj da čitam onu pesmu Što je pisah tad, Pa da s’ slatko nasmejemo Na tadanji jad. Kad ti nećeš da se smeješ, Evo s’ smeši krin, Smeši ti se iz kolevke Naš prvenac sin. Ima l’ slađe što na svetu Od osmeha tog!

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Ljudske blagonaklonosti Dobrodetelj ne traži Kao dvolični prijatelj. On, Kad se smeješ ti, smeje se; tužiš li Ti, i on će, vernost svaku obećava Ust’ma, sercem ne misli Tako, neg’ se raduje zlu Tvom.

Stanković, Borisav - TAŠANA

TAŠANA (ljubi ih u ruke): Hvala, hvala. SVI Srećan praznik! MIRON (u šali): Dobro, bar i ti sada da se smeješ. — Idemo, ja i hadži Rista, a ono odjednom iza jednog ćoška ispade pred nas Saroš... Sav usplahiren.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Bogatu bengalsku vatru sa zvezdama, i ružama, i petlovim repovima, i zmajskim prdeljcima... Šta se smeješ? Tako se to zove. Plane zmaj, zelen i plav, i iz njega pucketa, i razleću se crvene bobe...

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Prvi Ciganin olako proguta drenjinu i udari u glasan smeh. — Šta se smeješ, bre? — pita ga paša. — Smešno mi, milostivi pašo, za onog trećeg, kako će taj da proguta lubenicu?

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Onda se obrati Živadinu: — Kako si to, bre, neozbiljan, pa moraš da se smeješ! Ti si nam još jednom tako pokvario plan. Njega, pobratime, moramo da isključimo.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

kako je umiruju, kako je pokrivaju nekom maramom; neko muvanje u rebra videše, i čuše samo to kako jedan reče: „Što se smeješ, budalo?“ A zatim pojuriše kola kao oluj brzo kraj česme, pune sveta, vičući: „Varda!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti