Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
vrlo začuđeno, a onda se malčice zamisli, rastuži i konačno mu se negdje ispod brkova ukaza i brzo sakri lak neulovljiv smiješak. — Đede, jesam li? — Hm, vidi ga. Dobićeš ti po turu, prisluškivalo jedan. Nijesu još za te taki razgovori ...
kamarati, izljubiše se, a onda umusani djed udari u svoje spasonosno komedijanje i tako ponovo vrati u dvorište mudri smiješak zrele jeseni.