Upotreba reči smiju u književnim delima


Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Za ove ideale umiru ne samo sa stoicizmom nego, kako pesma kaže, „smrti se smiju i rugaju“. Majke i žene više vole kad im sinovi i muževi s čašću poginu, no da su sa najmanje povređenim obrazom ostali

Radičević, Branko - PESME

Ali puno još Srbinja ima Štono Turčin ljuto pritiskao, Pod topuzom kâ crvi se viju, Ni uzdisat jađani ne smiju! Dok ponekom bruka ne dodija, Te poskoči i hvati se gore, Pa se sveti, i junački gine, Gine sretan, al' mu ime

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

zaostale suze prosinuše radosnim iskrama, a ja se opčinjeno zablejah u dva preobražena starca koji, evo, i plaču i smiju se, a nit su ih tukli, nit su im što dali. Hm, jedino ako onaj čupavi šironja ne nosi nešto u svojoj obilatoj torbi.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

) Hruskam kocke šećera iz novinske hartije, ćirilicu sričući: Pe-to-let-ka kre-nu-la. Širom vrata smiju se dok guslice grcaju: Tpećy sveci vrgo... pri... (Prikazuju munje se razgaljenim gostima.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

SVAK SKIDA KAPU I SMIJU SE. IGUMAN STEFAN (čita naizust) Vjerne sluge pomjani, Gospodi, vladaoce, ma tvoje robove: nepobjednog mladoga

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Kurjaci se izvlače iz rasječina i špilja, pa se šunjaju na domak gladama, gdje obično gore veliki ognjevi, te blenu i ne smiju im se primaći; ali miris živa mesa, nagoni ih da se zapanje na mjestu.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

moliti, plakati i zaklinjati da je ne ubiju, ali kad joj oni kazaše kako im je zapovjedila gospođa i da drukčije ne smiju vako da obadva glavom plate, onda im ona opet reče: ,,Ah nemojte me ubiti, a proste vam moje ruke, evo ih posijecite,

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

(Pokaza mu rukom put nove mađupnice, otkuda se čula velika graja.) Niko to od fratara ne sluti, a sluge nas ne smiju odati, jer im nije u interesu. Dakle, u pamet se!...

Virujte vi meni da među onima što sad trče za fra-Jakovom niz vodu, ima i’ dosta koji se sad smiju pod brkom... Sto sam vam puta rekâ: grđi su od rkaća! — Nemoj, bolan, tako! — reče Vrtirep. — Kako nisu grđi?

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

A kad neće ili ne smiju da je prave od čega drugoga, prave je tako da na njen stepen podižu makar neki bubreg, jetru, žlijezdu, ili sve te

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— Ako li se oni još više naljute za to ? — Ne smiju, bogme! Svakomu je tanak vrat. »Sad bi mi valjao pobratim. Šta li je sa njim, jadnikom?...

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Momci priskočiše, stadoše ga grditi i potisnuše ga svom silom napolje. Na ulici čeljad se oko njega kupi: smiju se ludome seljaku, a njemu se čisto bliješti; nešto kroz zube smrsi, pa, postiđen, požuri odatle, da negdje izvan grada

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Sve bih rek’o da oblaci Divna čuda kriju, Da s’ u njima bele vile Sigraju i smiju. Čisto vidim devojčice Sa krioci mali Kako s’ tamo lepršaju U pesmi i šali.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

David: E, sad i ja znam! Dovô sam je kô udovicu. Tri puta se udavala. Ja sam je čak iz treće ruke dobio. (Svi se smiju. Sudac nešto bilježi.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

On u sebi ima veliku spasonosnu snagu. Na j. grane vole vile sedati, »jer na to drveće vragovi ne smiju« (ZNŽOJS, 7, 1902, 116). Vila na j. spominje se u pesmi (Vuk, 1, 225).

Na l. grane rado sedaju vile, »jer na to drveće vragovi ne smiju« (ZNŽOJS, 7, 1902, 116; upor. i GZM 6, 370). S druge strane, na kojoj bi se l. našla imela, pod tom l.

Po drugom, uglavnom suprotnom verovanju, na t. vole sedati vile, »jer na to drveće vragovi ne smiju« (ZNŽOJS, 7, 116; 167). Tako je sasvim prirodno da t. može biti spasonosna. Pod njom leči se groznica.

Ćipiko, Ivo - Pauci

vade zapretane krumpijere iz žerave, kotrljaju ih po kući da se ohlade, a kad negdje zametnu se, našavši ih, slatko se smiju.

— Je li moguće? — začudi se doktor. — Ne čuješ kako se seljani smiju? — To je sramota! Reći ću redaru. — Pusti! — reče Ivo, i uzbuđena doktora povuče za sobom.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— More, ne smiju oni na nas udarit, jer nas se boje! — dodaje jedan Crnogorac. Komandant se smeška jednim krajem usana i vrhom prsta

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

dvije, po izboru konje i junake; ja kad vide tamo u Latina, pregledaju silu i svatove, da je Maksim slijepo dijete, ne smiju ti kavgu zametnuti. Kupi svate, te vodi đevojku, gospodare, više ne premišljaj!

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Okupe se oko kamene nadgrobne ploče bez natpisa, naherene i obrasle mahovinom, pričaju i smiju se, a kad u širokim bukvama zašumi vjetar, dječacima se čini da se to, dolje u Gaju, još uvijek nastavlja davno minula

i oba udariše u tako grohotan smijeh, da čak i Sivac diže glavu i prijekorno ih pogleda kao da veli: — Budale il se smiju il po glavi češu!

— He, a što ona tu priča — nabureno otegnu Stric. — Jest, pa mi se onda svi smiju. — Hajde, bojs (momče) silazi odozgo, nećemo se više rugati — zovnu Nik Ćulibrk. Lunju nekako vratiše natrag.

On je komandant, vođa družine, čitave čete, a takvi se ne smiju ničeg bojati. Hrabro, dakle, naprijed. Upalio je baterijsku lampu i četveronoške se uvukao kroz tijesan otvor u

Mene je ranio i odmaglio! — zavreča poljar Lijan pokazujući prebijen štap. — Šta, zar u štap ranjen? — počeše da se smiju ostali ratnici. — U štap, u štap, što se čudite! — viknu poljar. — Svak zna da je poljaru štap desna ruka.

— Ih, ih, kako laže! — progunđa Stric. Praveći se da ga ne čuje Lunja prkosno nastavi: — Moji vele da se curice ne smiju družiti sa štokakvim budalama. Svi prasnuše u smijeh.

— A kako bi ipak bilo da ja vas malo istučem, ta zašto sam poljar? Dobro znate da se ne smiju ložiti tolike vatretine, zapalićete nečije sijeno. Ja čuvam seosku ljetinu.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

« I mnogo svakojakih sramotnih poželjnih reči izgovorih. Učinih i da se svi smiju. Kad oni videše moje bezobrazije, latiše me među se i uvedoše u korab i odosmo već morem.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti