Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Jovan Pačić TUŽBA Liru moram, jadan, ostaviti, Smutno-glasne pokidati žice, Pjesna vrste mojih zagladiti, Podret pjenik, bacit il’ u trice: Jer ji ljuba i ne sluša moja.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Tami opet rodih svet, a od straha smrče mi se. Roćenju rad sam, al', čudna prilika! snebivam se smutno. Vidam gde novi izvor izvire, i bistra voda ključa tekuća, — a i to motrim, jer davnašnja uztoka izmiče bežeći ispred
Od svega nebesnoga odzgor sjanja ona je bez izma da ha! posvetlija, sa svojim okretnim motrenjem na ovo smutno našeg žitka more.