Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
pred kojima po vas dugi dan drežde skoro proizvedene kalfe pa se deru za svakim selakom i seljankom što prođe: »'Odi, snašo, 'odi! 'Odi da pazarimo: pamuka, vunice, marama lepih. Odi, prijatelju, ruva lepa!...
'Odi lepa ruva, snašo, prijatelju, strina, brale, ujna, sejo, teto!...« i već što god ima mogućih termina u svojti čovekovoj — znao je sve
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Ovamo ti! Daj to granje ovamo... Hajde vi, idite i doterajte slame!... Šta si se ti ulenio!... Dede, dede, snašo!... Tako, živa bila!... Dobro je!... Daj onu siročad ovde!... Hodi i ti, bako!... Jeste gotovi vi tamo?... Dobro je!...
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Tek sretne tako neku na sokaku pa je zaustavi. — »Za ime boga, um gotes vilen, gospoja (ili snašo, ili već kakva bude shodna titula), ta šta ste to načinili od tako krasnog deteta (ili frajlice)?! Ta imate l’ vi oči?!
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Đurđe je imao običaj da kaže: „Na konju si, znajem, bolja. Nego treba, snašo moja, da se jednom, ja i ti, porvemo, na ledini, pa da se pročuje Ruma!
Sremac, Stevan - PROZA
Pričanje je često prekidao, naročito kad je pred kafanom sedeo, uzvicima: »Pošto, rođače, drva?«, ili: »Pošto, snašo, pilići?«, ili: »Pošto ti vrapci?« — »Kakvi vrapci?!« ljuti se seljanka, pa ga grdi i ne osvrćući se na nj.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Aja! Hoće ona kod majke... samo da mi muči decu... Pa još traži da je ostavim i za novu godinu. E, snašo, nisi pogodila! To ne dam. Ja hoću s mojom decom da dočekam novo leto.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
živnite! e će ljudi sad doći!“ U to, kao što rekosmo, dođe pop Marko sam. „Dobro jutro, snašo!... Ha! kamo ih?“ „Dobra vi sreća!“ skoči Joka, pa ga poljubi u ruku.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Kud je, snašo, u to selo put poslije ručka? — Zapitao nakakav putnik mlade pred kućom, đe je bio stao da se napije vode ili da
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Ciganin joj odgovori: „To je dobro, snašo, što ti meni obričeš, ali nema gvožđa; nego ne znaš li od vašijeh đetića kakav skopak od motike ili od čega drugoga.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Što će ti noćas kapetan? — obrecnu se pandur srdito. — Treba mi, njemu ću kazati... samo njemu... — E, snašo, tako bi mogao svaki ludak da dođe i da pravi larmu zabadava. Ne smem ja buditi kapetana za svaku sitnicu...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Najedanput zaurlaše psi na dvorištu. Mlada iskoči da vidi, a kad se vrati, svekar je upita: — Na šta laju psi, snašo? — Pa na usta, svekre. — More, ja to znam, ali te pitam na koga laju psi. — E, to je što drugo, — reče snaha.
Svekar upita prijatelja, a prijatelj mu reče: — Prođe neroda, vodi neploda, a nosi nenica. — Šta li je to, snašo? Ja to ne znam, a ne znaju ni moji svatovi. — To je kaluđer prošao, proveo mazgu i na njoj krupice soli.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
za pojas on zadjeti mantiju, I kolo će na avliji zavesti široko, Svatovi će povikati svi uglas visoko: „Drž' se sade, snašo, ne ševrdaj, Nevo, Pomiči se na desno, potresaj na levo; Sviraj, Jašo, vatreno, ponositi svirče, Drž'-der i ti amo,