Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Hodao je. Nije mogao da se nadiše. Prsti su mu pucali; glava njegova, već uska, stara, sparuškana i obrijana, sva se tresla. Zahuktan, nije mogao da se smiri.
Kida samu sebe. — Uh, uh, teto, teto! Grčeći se, ugurivajući se u Simkino krilo, u njena sparuškana nedra, plakala je, vila se Sofka obezumljena.
nabijenom, još muškom rukom netaknutom bedru, počinje da se zaboravlja, počinje da oseća kako je ta njegova, i ako stara, sparuškana ruka, ipak muška, i zbog toga njoj na mah u oči jurne mlaz svetlosti a na usnama joj izbije dah i strast, i onda se
sasvim pomaljali iznad sukanja i futa trbusi, nadmeni od mnogog jela i pića; videla se njihna poluotvorena prsa, kod neke sparuškana a kod nekih još sveža, jedra, strasna.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Uloga majke za trenutak se prenosi na trljačicu baba-Simku: „Grčeći se, ugurivajući se u Simkino krilo. U njena sparuškana nedra, plakala je, vila se Sofka obezumljena.