Ćipiko, Ivo - Pripovetke
I dugo su tako stajali, dok mlađi brat prozbori: —Zatvorili nas, — i dohvati Spasojevu ruku, kao da pomoći od njega traži, i nadoda: — Sreća te smo zajedno! —Neka su mene, ubio sam! — odgovori on.
Devojka se vraća kući smirena, i svega se lijepo sjeća. Izdvojito i bistro gleda u Spasojevu priliku i sama misao k njemu odilazi. ....
i toplota narednih dana kao da joj nosi novu struju i u život je useljuje; lijepo, kad, obasja sunce, u njemu gleda Spasojevu priliku i zanaša se njegovom mladošću.
Besvjesno korača uz Lazu prema Spasojevu boravištu, u očitoj strepnji. Rasijane misli ne može da okupi, ali svejedno — pred očima joj je Spasoje sređeniji i