Radičević, Branko - PESME
No jedno ne bi ja o(d) tebe krio, Da u ovom lovu rani nađo leka; — Umoran lego spati pod grm jedan, — U dušu mi ga dade sanak medan. 48.
i, pa nazada, Kabanicu o tle fura, Jošte na nju trudan pada, A pod glavu kamen tura, Da odspava tu do zore, Ali spati još ne more. 106.
XVIII Veće dođe vreme spati; Da s' oprosti, kô svakada, Ći se majci svojoj svrati, Pre za malo, za vek sada. Za ruku je evo lati, Ljubnu —
Kad iz topa tane pade, I deca se njim igraju, Tamo-amo kotrljaju. „Sad je dosta, valja spati, Ti si straža, ajmo spati!“ Taku rečcu vođa kreće, Ma jezikom već zapleće.
Kad iz topa tane pade, I deca se njim igraju, Tamo-amo kotrljaju. „Sad je dosta, valja spati, Ti si straža, ajmo spati!“ Taku rečcu vođa kreće, Ma jezikom već zapleće.
Aoh braco, san je čudna beda, De se lupa, tu se spati ne da: Kada lupa, udara u uvo, Ne pomaže tu ni doba gluvo. Još je gore, kada sred nedara Srce jadno tugom zaudara,
Kostić, Laza - PESME
Već treći dan što spava, treći dan. Probudite ga! Probudi l' se sam, rasrdiće se, karaće vas ljut, toliko spati što ga pustiste, toliko njega, što je svaki čas neobrađen što veku ostaje, progonit znao neštedimice, ma goneć čas,
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Nemojt’, vuci, za Boga! Majka mi je draga, Sisu mi je dala, Drugu rekla dati, Kad pođemo spati. 245. Nani, nani, Mitre, ludo dete, Nani, Mitre, nani da porasneš, Da porasneš i sablju da nosiš, Da porasneš
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
“ — Ne dam, grle, ni jednoga, Beše brati a ne spati! Ja sam brala, nisam slala, Po gori se ne igrala, U grm glave ne verala!
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
On pođe u kamaru spati, aja počnem | pregledati knjige. Nađem zbornik, časlovac, psaltir, mesecoslov, kanonik, polustav, trebnik, alfavit
Petković, Vladislav Dis - PESME
Krv kao savest ne dade mu spati. A šta mu mogu pomrčina gusta I šume mraka — šta mu mogu dati? Da l' večan pokoj, da l' željena usta?
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
'Ajde, umiri se, pusti me da spavam. — Fala bogu, proći ću se i bez duhana! „Svaka noć čini spati!” — smrsi kao za se, i, prislonivši se uza zid dokle mjesečeva svjetlost dopiraše, izuje se, hita u kraj obuću i kapu,
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Zdje mene vnezapu zasta slatki dremež I rodi eja pred očima mnje mračni metež. S tjem ja legoh spati, v sladost sna povijen, Na bećarskoj postelji v svoje misli zavijen, No ne dolgo ja mogoh bezmjatežno spati, Moje
ja legoh spati, v sladost sna povijen, Na bećarskoj postelji v svoje misli zavijen, No ne dolgo ja mogoh bezmjatežno spati, Moje voobraženije nača zdje mečtati, Mnje vo snje javiša eja prekrasni zraci, Duševna veselija radosno i znaci, Kojih
Posl'je sego sn'jeg presta i nastaša mrazi Koji sut v Rosiji vsjeh životnih vrazi. Spati legoh ja v večer i son mene krade, Buve mi se po koži, i stare i mlade, Šetaju i gotove sebi čast iz krove, Buvci
Naposljedok vidjeh da nikogo nema, Son mja zovet spati, i oko mi drema. Ja, ostaviv sablju, u postelju legoh, Videći da nemam bojati se čego...
Iznemože naša snaga — Na kamenju golom spati, S oštrim trinjem, mekinjama Gladna grla prodirati; Radnim rukam’, svim mukama Ne moći ti pomoć dati — To snositi,
Ćipiko, Ivo - Pauci
Nikoliko gladuša, golaća. Da ti izmami koju litru vina. Lipi si mi gospodin! — Pa mu reče blažim glasom: — 'Ajde spati, bolje ti je! Oni nisu tvoj par! Ali sin ne sluša, no besvjesno pozdravi i iziđe iz dućana.