Upotreba reči sporost u književnim delima


Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Mnoge reči postaju duge, premda i zvučnije; akcentuacija je produžena i spora. Govor dobija tako sporost, koja ne odgovara aktivnoj i radnoj sredini.

Neke su erske osobine u vezi sa ovim vekovnim zanimanjima: naročito sporost u kretanjima. Ali karavani, koji su išli poprečnim putevima, uneli su sklonost za trgovinom i iz ovih prohodnih zemalja

— Starovlašani se inače odlikuju nekim naročitim psihičkim crtama. Na prvi pogled pada u oči neka sporost u govoru i u pokretima. Starovlašani se dozivaju i razgovaraju na daljini, čak s jednog brda na drugo.

Kiridžijanje je isto tako uticalo na psihičke osobine. Iznećemo samo glavne uticaje. Kod dinarskih kiridžija iznenađuju sporost, bezbrižnost i tromost u pokretima. Kiridžijski putevi su najgori na Poluostrvu.

Samo kod onih koji su se odali kiridžijanju, opaža se neka sporost, neka vrsta tromosti, dok su ostali pokretljiviji i življi, pa čak i kad se uporede sa dinarskim pastirima.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Njena sporost i strpljenje djelovali su blago na moj nemir. Šala joj je bila tiha i bliska djetinjoj duši; umjela je da pogodi pravi

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

- Mogao je i za manje od minuta da ga ljudska sporost nije zadržala. Može da putuje odavde do Beča za manje od sekunde, - rekao sam i pažljivo posmatrao njihovu reakciju.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Bilo bi neumesno međutim, danas, prebacivati im tu sporost. Pogledajte Orfelina, Rajića, Mušickog, Vidakovića, tolike sirotane sitnije od njih: — oni paralelno pišu na oba

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti