Radičević, Branko - PESME
moje, Pa pomisli, kakova sam luda, Može oda nj trista biti čuda, Te me divno ušicom dovati, I o zemlju pola mrtva sprati.
Skoči jadna, ma nekako Tavicu izvrati, Pa kajganu svukoliku U pepeo sprati. I tako ti propade Kajganica jadna, I deca je ostaše I željna i gladna, Jera nije kokica Jaja više snela —
pokazala mile, Nada mnom ne beše sjajno more, Ne zvezda noći, niti gudbe sile, Da krene nji i sneg i mlade zore, Da sprati meni opet lice mile: Nebo vedro snege i kerove Vidi samo i moje drugove. 56. Ustaj more, da idemo doma!
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Taj živi stvor kuražio bi ga, i on bi se žurio na treći sprati. Ko je taj čovek, saznao je docnije. Bio je to neki mornar sa za morske oluje nastradale lađe, koga su ljudi sa