Upotreba reči sramotu u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

neće ništa od pametna da primi, ibo, pri pročej ludosti, ovo mu je najveća: da se sam sebi najpametniji čini i za sramotu drži od drugoga što naučiti.

a on neće nipošto sebe da ponizi da od drugoga što primi, a jošte, što je crnje i opačnije, hoće silom i na ljutu sramotu i druge da nauči, pak govori pust što mu god na pamet dođe.

| Naravoučenije Nesoglasije hristjana podiglo je Turčina; njihovo soglasije poniziće ga. Nesloga braće satire i u sramotu ih pogružava, a blažena sloga i jedinodušije vozvišava ih i proslavljava.

Ona za izbaviti ostalu kožu pregrize sebi rep i uteče. A potom, za sakriši svoju sramotu, sazove proče lisice iz komšiluka i načne ih uvještavati da i one odrežu sebi repove, govoreći da je lakše i lepše

Pohvalna je vešt blagorodstvo u vrednom, razumnom i blagonaravnom mladiću, a nevaljalu i stroptivonaravnu više na sramotu služi.

Ako li ko hoće da do podne spava, a do ponoći kojekakve bezdjelice i beščinija da tvori, on neka zna da se je na sramotu svojih blagorodnih roditelja rodio.

na svaki način ispočetka protivstajati, da se ne uvode i ne ukorenjavaju: zašto kad se već uvedu i utvrde, silom i na sramotu hoćedu da se za zakon drže i počituju.

K.: Ja mislim, oče, kad čovek daje ono što može i 'oće, ne zaslužava sramotu nego poštenje. S.: Meni cekin! Zar sam ja Marko slepac? K.

“ Naravoučenije Pošteni i istinito hrabri muž za sramotu sebi vmenjava nad slabijim svoje junačestvo pokazivati. A zveronaravni varvarin i nad ženami i decom svoju sramotnu i

poslednjim, ištećenim i poraboštenim Atinejcem i Makedonjanom prva njihovih starih viteštva i dobrodjetelji razve na veću sramotu i uničiženije služile?

na našu vremenu i večnu polzu, slavu i blagopolučije ovo nekoliko godina provesti, nego na vremeno i večno beščestije, sramotu i zlopolučije?

ko god hoće, u sinodičeskim knjigama, da su i ikone i mošti samo za prosto počitanije (i to kasno, silom i na ljutu sramotu) dopuštene, i sad su svuda te vešti čudotvorne; a vešt čudotvorna, to znači koja imade svemogućega boga silu u sebi.

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

među vojsku i kažem: kako mi je Fočić, kad mi [je] oca posekao, odveo moga konja, a sad neće da svoga dade, no hoće na sramotu da ga jaše, a drugog podmeće, a ja hoću na grad s vojskom, da ga sam uzmem.

posekao mi oca, po̓arao me, odveo mi konja, pak sad ne da no, kod ovolike naše vojske, da mi ga jaše na sramotu; ̓ajte, braćo, na grad!” Zalupaše doboši, razviše se barjaci, poletiše vojske svaka svome starešini.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Moja je opklada! To je žao za sramotu — sećaš se!?... Kapetan samo što spodbi ono burence, pa s njim za plot u avliju. »Daj ponećemo!« viču oni.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

A od juče?... Taj isti Lazar puca na nj; pa kad mu to nije za rukom ispalo, on nanosi sramotu domu njegovom I pljuje na sedi perčin oca njegova... Dakle, ko je taj Lazar?

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

— Uf, uf, uf! — viče gđa Persa. — Pa što nisi prop’o, bar ne bi’ sad znala za moju sramotu. Uh, uh! A šta onaj obešenjak? — Dobro si rekla da je obešenjak. Obešenjak je, onda sam tek dobro vid’o da je obešenjak.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

pešadije gadno optužuju, da se istraga protiv njega strogo povela i da je potrebno što pre da se vrati u bateriju i onu sramotu opere.

i u onom do nas, i u celom vozu ovom što me nosi mojoj verenici, i u svima vlakovima što na sve strane raznose rane i sramotu, i tifus i škrofule i liferante i krv i sav drugi užas nad užasima? Jer šta je to pobeda, i može li je danas biti?

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Ona krije koliko može, svoju nesreću i sramotu, ali je htela da se izjada čoveku koji je tako časno, tako verno, tako beskrajno, voleo, svoju ženu.

ponavljao je sebi da bi najbolje bilo otići, bez zbogom, izostaviti tu posetu kod gospože Evdokije, izbeći nesreću, sramotu, suzu. Čemu da ide, uoči puta, toj upaljenici? Bilo mu je bolje dok nju nije znao.

A sad? Ajlugdžije, pa se kao ajlugdžije i ponašaju. Naše preselenije u Rosiju svršiće se, Đurđe, raselenijem našim u sramotu i živinstvo!“ Varvara se, za to vreme, digla i izišla, bez reči, za mužem.

Nije Trifun bio napit, pa da je preturio tu udovicu, negde, iznenada, iza plasta sena, nego je dovodi u kuću, na sramotu dece svoje, u kuću gde mu je živela žena.

Ona se nadala da će ovo leto biti najlepše leto u njenom životu, a on ga je pretvorio u pakao, nesanicu i sramotu. Osetila je, kaže, šta znači, kad se žena prevari u nadi.

Tek je izišao iz aresta. Osvetlao je obraz i njoj i sebi. Ne želi da nanosi sramotu ni ocu, Despotoviču, koji misli da je sretna, a koji je ostareo i život mu o koncu visi.

Putovali su iz Budima tako lepo. Čuće i Trandafil za njegovu sramotu – da od njega sklanjaju decu. Božič se smejao na to, a zatim se uozbiljio.

Pavle pomisli, da je sa tom ženom zapao u neku nesreću, koja će se pretvoriti, na kraju, u sramotu. Pući će bruka o njoj, a pre, a posle, i u Temišvaru, i u familiji, u kojoj ne bi bili verovali, da čuju, šta se s njim

Nije im poznato – pisali su, Mariji Tereziji – da su ikakvu krivicu učinili, kakovo neverstvo, sramotu, i porugu, carici. A kad odgovora nije bilo, nastade jagma za mesta u transportima koji su bili, te godine, poslednji.

A zna se da je njihova, Isakovičeva, familija, imala sramotu, u prošlosti, kad je brat rođenog brata, iz pištolja, upljeskao. Trifun ne može da prežali švalerku.

Varvara ga je molila da ćuti, o onom, što je u Tokaju bilo. Imaće vremena da vrate Višnjevskom žao za sramotu. Dosta je nesreća i jada, u familiji, bilo, i tolike brige ih u Kijevu i Mirgorodu, čekaju.

A kad je Pavle prebacivao, brigadiru Vitkoviču, njihovom rođaku, da mirno gleda svu tu sramotu, Vitkovič mu, turobno, odgovori da je nemoćan da se hvata pojaske, sa Višnjevskim, koji se umilio Kostjurinu i može,

Teodosije - ŽITIJA

milosti tvojoj̓ da se javi neizmerno silna ruka tvoja i da zapreti onima koji se na me podižu, da vidi neprijatelj moj sramotu svoju i da se postidi, i ruku svoju da položi na usta svoja, da se užasne i uboji, i od straha uši njegove da ogluhnu.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Stigao je u šest i već tri sata gunđa misleći da sam se obesio negde u šumici: da je on na mome mestu, on tu sramotu ne bi preživeo. Bolje bi bilo da sam se obesio. - Bože sveti, Vesna! Misliš li i ti da bi bolje bilo da sam se obesio.

Matavulj, Simo - USKOK

A ko bi im mogao upisati u sramotu što su se prepali? Ta ravno prije godinu izdržaše opsadu i bombardovanje Ingliza, a prije toga, u toku od osamnaest

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

pisati i bolje od njih pojati; zato su voleli dobronadeždnu mladež u prvo neznanje povratiti, negoli da oni malu tobožnu sramotu podnose.

Milićević, Vuk - Bespuće

Njega prođe nekakva jeza kad vidje njezin plač i tugu i sramotu; njemu dođe želja da udari nogom ovo pijano stvorenje, izvaljeno nemoćno, sa raširenim rukama, punima blata iz jaruga.

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

BEG PINTOROVIĆ: Na primer, šta? HASANAGINICA: Na primer, da pred svetom učinim neku sramotu! Na primer, da se popnem na sofru, pred svatove, da se razgolitim, da pitam kako im izgledam!

HASANAGINICA: Zinuo bi ti kad bi video šta sve može da učini čovek kada ogugla na sramotu! BEG PINTOROVIĆ: Mama, pa šta sad da radim? Kako to da joj uredim? MAJKA PINTOROVIĆA: Kako znaš!

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

— poče ona — hajde kad ćeš već tu tvoju da udaješ? Zar ne vidiš kolika je i kakva? Zar hoćeš da ti neku sramotu metne na glavu? A, valjda čekaš nekoga?

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

Pita me gost, šta mi je. Jako se dimi kujna, odgovorim. Šta ćeš, moraš da pokrivaš svoju sramotu; ali od onog doba sve se čuvam da se ne zadimi kujna, pa se ni u samu pesmu ne uzdam.

“ DOKTOR: Tako mu treba; zašto je nepošten. ŠALjIVAC (čita): „Predstatavite sebi moju nesreću i sramotu; pod sud ja, koji sam do sada u česti i uvaženiju bio.

PIJADA: Zasto ne bi isla na svadbu? STANIJA: Zašto je sramota. PIJADA: E, sramota, da. STANIJA: Jes’, vi nemate sramotu. Ajde, da skinem ja maramu s glave, pa da idem po sokaku. PIJADA (smeje se): Ala bi bila velika sramota!

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

TRIFUN: Kako smo se uselili, tako da se i iselimo. GINA: Ju, ju, ko bi tu sramotu podneo od sveta? PROKA: Bila bi odista velika sramota, nego da ti, Agatone, pođeš do advokata. AGATON: Koga advokata?

TRIFUN: Pa ostavio je i crkvi i prosveti. SIMKA: Ostavio je nešto, koliko reda radi i da pokrije sramotu, ali sve ostalo njoj: kuću, vinograd, dućane, akcije, gotovinu, sve, sve njoj. GINA: Sve, bome!

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

usudili prestupiti preko praga moje kuće, jer ste poverenje i dobro moje prema Vama vratili time što ste mi kući naneli sramotu.

smežurane obraze i padoše na belu bradu meni je teško i skoro ću umreti, ali mi se čini da je bole ne dopustiti takvu sramotu. Meni je stotinu godina, i živeo sam bez toga... Pa zar sada da mi se na ovu sedu iznemoglu glavu udara žig ropski...

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Sve pojedoše, pa sad, veli, mora sam ćata Pera, na sramotu civilizacije devetnaestoga veka, da kukuriče jutrom kao petao i da budi selo!

što mu drago, da razumemo što se mržnja prenela na lepši pol u selu; jer ako još nemaju (na velju žalost Sretinu, a na sramotu ovoga veka) pravo glasa, one imaju prava da se interesuju, da bar, kako naši kažu, kroz plot gledaju tu političku

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Sve je neverovatno, kao u snu U kojem ne vladamo svojom pameću! A suze, koje iz duplja očnih Poviruju, na sramotu junačini, Toliko su teške, da već i od njih Ne može korak da načini!

Sitni kajišar, škrti Cincar Koji bi majku prodo za dinar, Nudio je babe za malu svotu, Na zajedničku našu sramotu!

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Ali nije ostajalo samo na tome. Produžavajući i dalje terevenke Kavarola pod starost, pošto udao kćeri, na sramotu svih, ponovo se oženio. Uzeo devojku. I kao u neki inat, kao da se prvi put ženi, tako veliku i sjajnu svadbu pravio.

jih, praćen njima, halakajući, dojurili svi ovamo i gore, na kući pobili mrtvu Jusufčićevu glavu, te njome oprali greh i sramotu sa kućnog starog i kamenog slemena.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Neću, Ilija, rekoh mu, da ti vrćem žao za sramotu, nego ovako te molim, kani me se! Ti lijepo znaš, Ilija, da ja nikogović nijesam, niti da bi se od straha kome

Nije li te stid da ljudi čuju?“ „Pejo! Pejo!“ klikovaše ona tiho kroz plač, „otkloni sramotu od nas!“ „Ama što ću ja, de?“ popusti on. „Progovori s njim! Budite na čisto! Neka se okane, jer prilike nije!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Hvaljene jagodice — Prazne kotarice. Hoće puška, no nije kremena. Hrani sirotu na svoju sramotu. Crna kapa — žalosna prilika; Crni danci — crni pohođani. Čista zlata rđa se ne prima, Čisto zlato potamniti neće.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

„A hoćeš” reče divljan „i na sramotu, ako ne ćeš na lijepo.” Tak šta će? već sjedne s njim, divljan prokleti jede, a đak meće u usta pa opet baca u kraj.

da joj zahvaljuje na svima đevojkama od svijeta i na svima krilatijem sinovima, jer je već našao đevojku, i da će je na sramotu materinu vjenčati, već nijednu, makar se nikada i ne oženio.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

MANOJLO: Ima da speremo sramotu sobraza! TANASKO: Velika vajda! MANOJLO: A sad na stražu! Mesto je, vidiš, prometno, znači opasno!

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

„Što misliš, kako je razumnim Grekom taj pokor i sramotu gledati, a najpače arhijerejem? No šta ćeš da čine? Uveo se i ukorenio taj stari običaj; prosti narod neće da ostane

Ćosić, Dobrica - KORENI

Valjda nije to. Gde bi sada, pred kraj veka, kad mu je više prošlo nego ostalo, činio sramotu kući i kaljao sebi obraz? Gunj mu je u ramenima pedalj širok, krši prste uzmičući iza njegovih leđa, u senku. — Živ sam!..

I on je muško! Zvižduće, ništa ne slugi. Gadan, prljav trapavko. Ništa bolje od Anđe i ne zaslužuje. A ja? U sramotu i propast sam se uputila... Lomila je prste. Učiniće to zbog Đorđa. Za njegov spas. Mora.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

na odnosne propise zakonske, strogu opštinsku naredbu o čišćenju, pred kućama, travuljine i korova „koji postoji na sramotu i štetu ugleda lepe nam varoši“ ili kakvu sličnu.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

i ponavljahu u pameti svi jutrošnji trenuci, i svaki ga šibaše sve ljuće i jače, jer mu svaki tek sad otkrivaše stid i sramotu njegovu... »Šta mi ono reče ?... Bolje da se vratim kući! Ih, sramote!... A još harambaša, hajduk!...

Marko Radonjić ne mogade otrpeti sramotu svoje kuće, pa se obrati za pomoć državnoj vlasti. Usled toga postade Đurici nepouzdano i njegovo selo, jer Marko samo

ono!,.. Zar takav kraj dočekasmo? I naša se ljubav jednom svrši, ode, nestade je... Ama zar sam zato ja trpela toliku sramotu, ponižene, mučila se kao nijedna druga!...

mnoge druge na moje mesto... To li bi ti hteo ? Ne!... Dok sam ja živa, nećeš uzeti drugu... Zar tolike moje muke i sramotu da pogaziš, pa da me oturiš kao pseto!...

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

— Sada kriješ tu sramotu, a dosle razbludila se, na po gola, prama suncu! — prebaci joj, stojeći nad njom. —Hranim svoje dijete, —opazi ona.

Pođe, posle nego se s Pavlom sporazumeo, k Iliji; nagovara ga, stavljajući mu pred oči sramotu na sudu: ljudi će mu se u brk smejati, pa komu će najposle škoditi? Sebi. A kud će sa decom kad bude ona u zatvoru?

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

ČEDA: Otkad ja to govorim. DARA: A ne mogu da podnesem ni ovu sramotu. Posle ovoga što je izašlo u novinama, veruj, ja ne bih smela izaći iz kuće, niti bih smela da pogledam svetu u oči.

DARA (krši ruke): Bože moj! ČEDA: Ako tebi podnosi da trpiš tu sramotu, meni ne podnosi. Sramota me je da izađem u svet; svi se guraju, svi šapuću i podmiguju se...

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

— Može... ti da si zdravo n to dijete pokraj tebe!... Može, Bogdana, na veliku sramotu našu. Viđeli smo svojim očima...

No kad je sutradan došao kući, video je pokor i sramotu. Njegovo stanište, do juče veliko kao kakav dobar zaselak, porobljeno, popaljeno i nagrđeno.

Jer njegove snahe, čijoj je deci pop kumovao, osećajući sav bol i sramotu za ovakav doček kuma i pobratima, zakloniše ga leđima i ostaše kod vratnica sve dotle dokle on ne umače kroz gustu

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Mislio je valjda: „A što da se ljutim? Sudbina me goni, pa hajde da ćutim. Iz nevolje svoje sramotu ne crpim; Vrlo mi je krivo, al’ hajde da trpim.“ I trpet’ je znao, trpeo je dugo. (To j’ zaglavlje prvo.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Pijanstvujuščaja žena jest veliko mučenije, poneže ona ne znajet svoju sramotu pokriti. — Bolje jest vo pustoj zemli ili u roglju krova živiti neželi s prekoslovnoju i gnjevlivuju ženoju kupio u domu.

— Togda muž ne imjejet uveselenija o nej, i tako vsjako djelo jemu dosadno bivajet. Ona jest veju sramotu i strah izgubila, i javno govorit: Ja ne pekusja o tom čto ljudije o mnje glagoljut.” SLOVO NADGROBNOJE (str. 118).

Ilić, Vojislav J. - PESME

U duši grizô se time: Otkuda kmet da dozna, a još se tukao s njime! Pa klisar kad čuje samo, a čuće sramotu celu, Jer ono podmuklo dete javiće celome selu, I onda eto ti bruke... Tu ćata naglo se trže, I uprepašćen stade.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Pustite Srbu da živi kako mu je po prirodi, i po volji. On vas obožava, on vam sramotu nikakvu neće učiniti, ja vam garantujem...

Palanka ima srce. Jedan snažan pesnik je pisao: „Neko ima slavu, neko trpi sramotu. — On može, ona mora; nema ničije krivice.

— On može, ona mora; nema ničije krivice.” Dokle god u ovom svetu jedan ima slavu da može i sme, a drugi ima sramotu da trpi i mora, dotle je svet carstvo zla. Prestravila se palanka od sebe, od carstva zla u sebi.

ja sam najkrivlji, ja sam ubio i onu devojku i onog dečaka ubijte me, što pre, ne mogu da trpim stid i sramotu!” — Mija, na sva pitanja, i ona koja hoće da ocene događaj, i ona koja dete štite i spasavaju, viče jedno te jedno:

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

oni su se još i zanosili nadom da će se posle jednog silnog naleta povratiti i možda osvetiti za nanesenu štetu i sramotu. Ali sada su i sami počeli uviđati da sve propada, i da je njihova dalja sudbina neizvesna...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Volim s tobom časno poginuti neg' ljubiti na sramotu Turke. Nek su žive sve junačke glave koje dižu čete na krajinu! Rani sina, pak šalji na vojsku: Srbija se umirit ne

što je jedino prirodno i moguće — izražava najplemenitiji heroizam: Volim s tobom časno poginuti neg' ljubiti na sramotu Turke Morava nas voda odranila, nek Morava voda i sarani.

Ali za odmazdu Turci su dobijali odmazdu, osvetnička hajdučka ruka vraćala im je žao za sramotu. U stalnoj borbi na život i smrt hajduci su često bili vrlo okrutni.

Car s' udari rukom po kolenu: „Jaoj mene do boga miloga! Nadmudrismo i nadjunačismo, pak nam osta cura na sramotu!“ Kad to začu Miloš Vojinović, on otide caru čestitome: „Je l' slobodno, care gospodine, da ja poznam Roksandu đevojku?

Kad se care viđe na nevolji, dade njemu curu na sramotu. Sjede Arap svadbu ugovarat: „Do petnaest bijelijeh dana, dok otidem u primorje ravno i sakupim kitu i svatove“.

“ Handžija mu pravo kazivaše: „Oj, boga mi, neznani junače, Arapin je šćerecu isprosio na sramotu u cara našega, večeras će doći po đevojku; od njegova straha velikoga mi se tako rano zatvoramo“.

“ Suze roni Jelica gospođa: „Volim s tobom časno poginuti neg' ljubiti na sramotu Turke; neću svoju veru izgubiti i časnoga krsta pogaziti“.

sokolu: neka nosi staru babu mome, neka kupi svu latinsku silu, nek ti hara bijela Žabljaka, nek ti vraća žalost za sramotu“.

Ti čiju ćeš odvesti đevojku na sramotu svim krajišnicima? Ne more te sjeći oštra đorda, ni probiti puška iz kubura, a more li je moja drenovača!

joj se proz grlo bijelo; pa ni na nju, momče, gledat nećeš, nego ljubiš prizrenske đevojke, neku na čast, neku na sramotu? A imaš li zelenu livadu što je kosiš triput na godinu?“ No mu Mihat riječ besjedio: „Sve j’ istina, dragi gospodare!

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Dor se obneznani od jada, jedva se opet povrati. I uze otmaštivati se Ismajeltenom tu mu sramotu; rasposla svoje čete na sve strane Đurađ despot otac njihov i dovedoše mu tušteno tursko roblje.

milostnika, koji je to taj sa mnom pronašao se ortak u mojojzi kući, te mi napred donesi toga zločestnika što je tu sramotu učinio i pokor mome rodu naveo da mu taki na panju glavu s mojom dunđerskom bradvom odfirim, zašto on, đidija, moju

Suton mu su stiže, go se svuče, za sramotu osta, s pazara ovoga života prazan ode, tako oskudan da nije vrstan bio ni kapi vode niotkud sebi dostati.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

!... E, što je bila ona Sika turena u pesnu? Za koga se poješe u onuj pesnu, u onuj risjansku sramotu našu? Za koga se poješe: za esnafsku, eli za čorbadžijsku Siku: Zašto, Sike, zašto pod čadar da ideš?

Prekrsti se i zahvali bogu što je to samo san bio, i što tako, hvala bogu, nije još i tu sramotu doživeo da mu se sav svet smeje!...

pituju, eli kad si ćuti i promine, te sal gleda na men’, a duša gu se smeje što gu je, ete, kef zaradi naš rezilak i sramotu!... Gospod gi sudija, — kune Tašana. — E što gi je milo da l’žu i zbore kad ništo neje bilo!

hukanjem i kukanjem: kako su i one devovale i ašikovale, ali toga čuda nije bilo; kako će kô nikoja ostati usedelica na sramotu Zamfirovih, iz čije su se kuće u srećno vreme već u petnaestoj godini udavale!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti