Upotreba reči sramu u književnim delima


Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

On zastade i čitaše rasejano: danas... zaplivali u raskoši, u sramu, u bludu... oni... danas... te crne tičurine reakcije, pljačkaši, izelice, grabljivci... milioni gladnoga naroda radnika.

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

Premlaćen! Lažljivče. Ja da imam da se rodim, i bez ruku, ja bih rekao: Da, da! Opet mlad i lud, ma i bez ruku, ma i u sramu. Opet. — Da, opet, — ponovi čovek ironično. — Opet! — To može biti takođe i devojče! — Apsolutno, i devojče.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Suza sa oka još kanula nije, još telali mesto mrtvih viču. Zdravo, na domu mrki pogledi, mržnja i svađa. Zdravo, u sramu, pokoru, bedi, braća smo, braća! Zagreb, 1918. MOJA PESMA Duša je moja bogat seljak, pijan veseljak, u zavičaju.

Čašu ovu u slavu rite! Po krevetima, u mraku, ležale su senke. Muževi, ocevi, braća, deca u stidu i sramu. Ja pijem u slavu smeha Banaćana, koji je oštar kao kolac.

Pandurović, Sima - PESME

potomstvu dao, — Tužno, iza njega, ili baš zbog njega, Celo trulo carstvo Nemanjića slavnih Guši se u krvi, zabuni, u sramu, Krši pod teretom svih grehova davnih; Večna Pravda tešku razastire tamu I sodomsku kaznu vrh naroda svega; A s

Petrović, Rastko - PESME

U začeću, usnih samom, da granam život sa Bogom, Zbog nerazdvojnosti, u sramu, da leži sa mnom on, Da ja sam njegov zao duh, on meni duh svetao, Da nema neba nit greha gde ne može nam biti dom Da

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti