Jakšić, Đura - PROZA
— To je, veli, činio i dok je đak bio. Put mu je preko Lipara, a on torbicu o vrat, pa, lepo, preko Orašja, hajd’ u Sremčev branik. O, viđala sam ja njega! Pa i njen otac zna za to, i opet mu ne brani, baš i kad joj u kuću dođe...
Jok, vere mi! Ćuti vam on kao zemlja, pa iz moje kuće, lepo, kradimice, sve pored potoka, pa u Sremčev voćnjak... Šta tamo rade, bog će ih znati!... Al’, vere mi, učo, nisu čisti poslovi...