Jakšić, Đura - PROZA
Seljaci ih na putu sretoše, zdraviše se s njima; a posle, kad bi oni već minuli mimo njih, pitaše se: — Kuda li će tako u društvu?...
Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
PREKO SINjAJEVINE, BJELASICE I KOMOVA Na izlasku iz šume sretoše me tri stoga sena, kao tri šubare, nakrivljene na tri glave, na tri glave tri putnika, koji silaze u mračnu zimsku
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Naći ću ja tebe i sutra! To reče pa nestade i njega. Zarožani brže opučiše naniže u selo. Sretoše se sa svojima. I oni gosti od Purkove kuće i gotovo sav narod beše se krenuo da se nađe u nevolji svom kmetu i svojim
Milićević, Vuk - Bespuće
Milanove oči sjale su i lutale po tavanicama i kad se najednom njihove oči sretoše, njemu se jezik zaplete, pričanje posta smeteno i zbunjeno i naglo se završi, gotovo prekide. On ućuta i gledaše preda se.
— Šta radi mama? — zapita ona poslije ćutanja. Otac ne odgovori ništa u prvi mah, i to je dirnu i uzruja; i kad se sretoše njihovi pogledi, oba puna sumnje, on joj samo reče nesigurnim glasom: — Ti nemaš više mame.
Radičević, Branko - PESME
“ I cela se veće vojska krenu — Već stigoše u goru zelenu, Već stigoše, već i zamakoše — Malo prođe — već Turke sretoše: Pociktaše te puške tanane, A zaječa gora na sve strane, Oganj sunu, i do bele zore Mnogo srce turačko sagore.
Dočeka ga Gojko — udriše se — Poda njima zemlja se zatrese, A nad njima sablje se sretoše, Ali Turčin beše sreće loše: Živo odbi, življe Srbin manu, Obori mu glavu na poljanu — Rusto pade — kliknu Srbadija,
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Kad treće godine dođoh i stigoh uveče, opet beše mesečina, opet ono bujno zelenilo, opet taj potok, topole i vrbe me sretoše. Setih se tebe i uplaših.
Anica nije bila u sobi, već je iza kuće tamo nešto radila. Majka je dozva. Pa ne mogući da je sačeka u sobi, iziđe i sretoše se na pragu od sobe. — Anice, kaži dragička, ćerko! ... — predusrete je.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Poslije nekoliko vremena sretoše se ova dva brata u putu jašući oba na konjima. Pravedni nazva nepravednome: — Pomozi ti bog, brate!
I tako se okladiše u stotinu zlatnijeh cekina, i rekoše koga najprije sretu da im o tome sudi. Idući malo naprijeda sretoše na konju đavola, koji se bješe pretvorio u kaluđera, pa ga zapitaše da im kaže ali je bolja pravda ali krivda.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Jeseni jedne, tmurnoga dana, kraj mlina ja sam prošȏ tu me sretoše drugovi stari: Žuća i mačak Tošo. O ždralu bajku pričahu plavu, i meni čežnjom smutiše glavu.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Topal-paša su dvadest hiljadah da pomože Novome hitaše; sretoše ga mladi Crnogorci na Kameno, polje pouzano. Turskoj kapi tu ime poginu, sva utonu u jednu grobnicu; mož i danas viđet
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
On preleti očima okolo, po duvarima, kao da tražaše oružja. Mjesto pomoći, sretoše ga strogi, nemili pogledi nečesovih naslikanih divova.
Djeca u gomili pođoše put sela, obzirući se put stranca i brbljajući o njemu i njegovu psu. Na putu sretoše nekog starog seljaka, koga sve selo zvaše „striko pečeni“, valjda što je zbilja nalikovao pečenu jarcu.
Ono dvoje-troje momčadi i odazva mu se nešto, a ostali sretoše mu šalu sa zijehanjem. Najzad on će, pošto se malo uozbilji: „E pa da liježemo!... Ženske! kamo ste, prostrite!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Ustuk, izdat! Ustuk, izdat, Ustuk izdat. OD PADAVICE Bolan mi je Petar (ili kako je ime bolesniku) a sretoše ga anatemnici: glava im kao seno (velika).
Začu ga božja majka, neumitna Bogorodica, pa pita: „Što pištiš, Petre, od zemlje do neba?“ — Pištim, veli joj Petar, sretoše me anatemnjaci, pa mi snagu strošiše, kosti polomiše, a krv popiše!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
koliko me dopade od cijeloga kraljevstva!” Poslije nekoliko vremena sretoše se ova dva brata u putu jašući oba na konjma. Pravedni nazva nepravednome: „Pomozi ti Bog, brate!
” I tako se okladiše u stotinu zlatnijeh cekina, i rekoše koga najprije sretu da im o tome sudi. Idući malo naprijeda sretoše na konju đavola, koji se bješe pretvorio u kaluđera, pa ga zapitaše da im kaže ali je bolja pravda ali krivda.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— Koji je vrag jopet?... Šta to jopet može biti? — rekoše pošavši k crkvi. Mačak, Bujas i Lis, sretoše ih, svaki blijed i uzdrhtao. — Poaralo crkvu, duovnici. — Poaralo crkvu!
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Oh... To je bilo pored puta blizu varoši, kad se svadbe sretoše. Naši su mahali glavama onim drugim svatovima da se sklone i obiđu, jer ne valja da se mlade vide.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Poslije nekoliko vremena sretoše se ova dva brata u putu jašući oba na konjima. Pravedni nazva nepravednome: — Pomozi ti bog, brate!
I tako se okladiše u stotinu zlatnijih cekina, i rekoše koga najprije sretu da im o tome sudi. Idući malo naprijed, sretoše na konju đavola, koji se bješe pretvorio u kaluđera, pa ga zapitaše da im kaže ali je bolja pravda ali krivda.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Ali davno su jope' kazali: đe je sreće, tu je i nesreće. Kad bijado' ispod Maslištâ, pa da ću 'vamo kroz Klanac, sretoše me dva Ciganina: „Pomozi Bog, Simeune! Šunj, kuda s Bogom?“ Poznaše me. Ja protrnu' sav, ama se brzo sabra'.
Ilić, Vojislav J. - PESME
1888. DVA PESNIKA Dva pesnika sretoše se na dverima božjeg raja, I kako se susretoše, podiže se silna graja, Svadili se oko toga i hteli se čak i tući: Ko
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ 41 OBLAK RADOSAV Poranio Oblak Radosave niz široko polje Godominsko. Kad je bio nasred Godomina, sretoše ga dv'je gospođe mlade: jedno ljuba Bijelić-vojvode, a drugo je Zlatokosić-Pavla; nose mlade dvoje đece ludo.
Kad sretoše Đurđevu vojvodu, o skutu mu obiskoše mlade, ljube Rada u skut i u ruku, pa odoše smjerno govoriti: „Bogom kume, Oblak-Ra
Kad viđeše da j̓ istina tako, dopadoše dva duždeva sina te sretoše mila zeta svoga; grle zeta i otud i otud, pa ga vode na tanke čardake; a na konak svate rasturiše po trojicu i po
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
I sretoše se međ sobom milost i istina. NADGLEDNIK BAŠTINE Ti opremi lađu sa svim opravnu, a mene uredi da joj budem dumendžija.