Jakšić, Đura - PROZA
— O, Milisave sinko!... Pa kako, dete, kako još?... E, e! Do juče đak, a danas svršen momak! A kad je srknuo malo rakijice, a on upre svoje blage oči u Milisava, nešto mu na njemu beše neobično; suviše mu je izgledao ozbiljan,
Sremac, Stevan - PROZA
Pa kako mu je onda ponuđen pehar žuči i iz njega prvi put srknuo, tako i posle toga, a još i danas, jednako pijucka iz njega. Stoga je još iz ranoga detinjstva postao pesimista.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
« pa bi tad kao srknuo ustima i digao obrve. Zato i sada, čim se Sreten poslužio slatkim i počeo da srče kafu, priđe mu ćir Đorđe stolu,
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ Krupni glas serdarev ču se pred vratima. „Je li nam gost zdrav osvanuo? Kako je? Dobro jutro! Bi li on malo rakije srknuo, sad prije no zalaožimo? Šta ja znam, kako je navikao!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
iz nje miris, i već na osnovu toga pustio da mi se razlije licem jedan mali nagovještaj, predujam budućeg pravorijeka. Srknuo bih zatim gutljaj, valjao ga po ustima, pravio sabrano i nepronično lice: gotovo kao da je ukus razočarao.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Dede sad da počnemo, duga je noć! Ovake prepečenice nijesi srknuo dosad. Đurica sede za sto, nasloni pušku na postelju pored sebe, pa iskapi prvu čašu.
voštanica... Mitar... kapetan... A-a-a-a!... to je ono!... Đurica se osvesti i sledi... Kao da nije ni kapi srknuo... Podiže glavu. Na jednoj postelji spava Mitar, na drugoj pandur. Za stolom sedi i drema Dobrosav... Noć!...
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
ĆERIM: Riječi mu u pameti bilježim, a mukom mi se grudi trzaju, kao da sam ćezapa srknuo... Jaramaz olju!... A volio bih ga živa peći, nego iz zlatna fildžana jeminkavu srkati.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
ljudi govorili kako je Brzan lud i kako je posvojče nečastivog koji mu je davno, još u detinjstvu, zabio očnjake u vrat i srknuo malo krvi otrovavši mu je pri tom svojom pljuvačkom, dotle je sirotinja terala svoje, izmišljajući budalaste stvari: da