Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
na mesečini, kraj žara, na konju jedući, budeći dobošara, s Lima i Uvca na Povlen i na Maljen, kroz poštu srušenu, kroz mlin do temelja spaljen, svakoj pijaci, svakoj crkvi, svakoj kući, odsečenu glavu pokazujući.
Leđima naslonjen na srušenu kuću, u kojoj rastu kopriva i trava, i oko koje se više ni limaru, ni zidaru, ne vredi truditi, sedim na suncu,
Pandurović, Sima - PESME
zalasku sunca i zora kad grane, Ostavljen, tužan, u istom je stavu; Jedino crne pohode ga vrane I grakću propast i srušenu slavu.