Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Bolesnici su se opet povukli u se, odgodili bolest za neko vrijeme. Po stazicama parka provrvjeli su mrki ljudi s onim posebnim izgledom lažnih civilista: u nogavicama kao da kriju sare čizama, a
Šljunak na stazicama piskutao je kao poslije kiše, natopljen morskom vodom kojom su gasili požar. U zraku je još lebdio miris aromatičnih
U bjelasavim čarapama, raskrečenih nogu, pokuša ići dvjema stazicama u isti mah. Vidi, može se i to! Tad izvuče lisnicu s legitimacijom i s nešto sad već suvišnog novca, i baci je u grm.
Slično je i ovo... Pokuša opet ići dvjema stazicama u isti mah, pa trima, pa četirma: stvarno ide! Evo, čitava delta je moja!
Evo, čitava delta je moja! Samo da se ne probudim, samo da se ne probudim! Stisnu jače vjeđe — i pođe svim stazicama odjednom. LVII Ima u bolnici jedao mali slijepac.