Kostić, Laza - PESME
Zlo je po nama! Mrko čelo, mrki brci, mrka dolama.” Selim-paša mirno pije žuti ćilibar, — sve se gušće staklom vije čudnovati šar. ,,Lele meni, žalosnici sad je baš odja'o!” Tek što reče, na ložnici škripnu vrata — jao!
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Zar nebo nije zvezdan rukosad, nad Zlatnim rogom zdenut srmen plast? Slapovit smeh se izvije u krik, a Bosfor-staklom hurija se roj razleti lebdiv. - Čiji li smo lik? Sa božur-oka naš se kolor - joj!
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
I čas se znojim, čas se ledim Na izmišljenom suncu, vetru. Za staklom — ko za rešetkama — Dok bdim u nekoj bivšoj veri Okrenem glavu prema vama: Zavidim čak i mački skotnoj Što se za
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Zatekoše varoške ulice zasute staklom porazlupanih prozora i zakrčene ruševinama zgrada iz kojih su iskopavani leševi poginulih stanara.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
svoje dvoje djece, sa žaljenjem što ih osjeća tako izblijedjelo, kroz koprenu prorijetke sive daljine, odijeljene hladnim staklom bešćutnosti. Pa je odlazio. Katkad, možda, ponešto smiren, neizvjesno utješen.
su ga osjetljivo načeli oni tanki moljci koji kao da su svojim spljoštenim tijelom naročito podešeni za tihi život pod staklom, u sastavcima starih okvira.