Upotreba reči stanin u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Pop ga je pominjao odmah za Petrom i Milunom, sinovima Pejovim. Jednom mali Stanin zapita mater: „A mamo, šta mi je bio pokojni Janko?“ „Ništa, dušo!... Bijaše mio đedu ti Peju, a ne bješe nam rod.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Turčin u Sulejman-pašinoj službi JANjA, skeledžija PORFIRIJE, njegov momak ĐENADIJE, STOJAN, ANA begunci BOŠKO, Stanin sin Prvi, drugi, treći TURČIN Jedan RUDNIČANIN Jedan GRUŽANIN Jedan SELjAK Gomila pobunjenih SELjAKA HADžI PRODAN

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

kuća, gornji sprat koji, opkoljen zidovima, ulicom, čaršijom, nije se video a sa koga se sve videlo; taj čuveni »baba-Stanin čardak«.

Takav otac, takva mati. Baba sve i sva u kući. Po njoj se već i kuća zvala. Po njoj i otac, pa čak i on, Mladen, »baba-Stanin Mladen«. Tako su ga zvali. I tako je bilo jednako, godinama.

Stanković, Borisav - TAŠANA

Bos, razgolićenih grudi, uvek veseo i s pesmom. Stanin vršnjak. Bio je nekada vrlo lep, što se i sada primetno vidi. Koščat, i ima punu, kratku bradu. Omiljen kod sviju.

Sad ću ja to. (Viče): Stano, donesi ono, što je za dedu spremljeno. Čuje se Stanin glas: Sad, sad, snaške. MIRON (odbija): Ne, ne, Tašana! Ne mogu, ne jedem ja to! TAŠANA A, to moraš da mi učiniš.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti