Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Još diše... U taj mah Stanko istrča iz hana. — Gde je, gde je? — Evo ga! — reče Zavrzan. Stanko pade po starini. Ljubio mu je smežurano, kaljavo lice i ruke. Starac poče dolaziti k sebi. — Vode... — šaputao je.
Teodosije - ŽITIJA
Pošto je prošlo mnogo vremena otkako je prestala da pađa pomenuta blagočastiva Ana, jep je Bog zaključa kao u starini Liju Jakovljevu, da ona koja je ppe pađala ne rodi više na vreme, zbog čega ju je vređao i koreo muž.
Pavlom velikim utvrdimo se i verujmo, govoreći: „Icyc Hristos juče i danas isti, i na vekove“. U starini i u sadašnjici, onima koji Boga ljube sve ide na dobro. Jer „sve je moguće onome koji veruje“ — reče Gospod.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
književnosti odvraćao pisce da ne budu Pindari i »moderni Anakreoni« no da se vrate nacionalnom izvoru, germanskoj starini, tako je i Karadžić napadao klasicizam i književnu i školsku literaturu, i pisce vraćao narodu i narodnoj poeziji.
Radičević, Branko - PESME
“ — „Zmaj Ognjeni?... Ta ko za nj ne znade!... “ Oh, srećice starcu iznenada! Tu Miletu on ogrli mlada, Starini je i milo i teško, Pa ga ljubi u čelo viteško, Jošta proli dve goleme suze, Pa ondaka 'vako rečcu uze: „Oh moj
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Uzalud zovu daljine drage, starini tužnom nestalo snage, sve mu je manje riba. Zaplaka starac za noćnih sati: „Mladosti moja, vrati se, vrati!
Večeri jedne, u suton meki, do kule čamac doplovi neki, u njemu dečak viti srdačno ruku starini pruži: „Ribaru dobri, više ne tuži, ja ću ti mladost biti!
dobra na moru južnom, našla je kapu s porukom tužnom i na njoj krvi tračak: „Junački ginem u buri, znajte, starini mome zamjenu dajte! Pozdrav! Kapetan Mačak.“ . . . . . . . . . . . . . .
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
U mislima rado kliznem preko tog nemirnog doba. Isključujem ga iz toka mog vlastitog života, onako kao što su u starini kod balzamiranja mrtvaca uklanjali i odbacivali utrobu. I moje sadašnje stanje ravno nadovezujem na doba detinjstva.
malog svratišta u koje su se najprije smjestili, a općina im dodijeli prazno prizemlje nekadašnjeg „fondaka”, koji je u starini služio za smještaj stranih trgovaca i njihove robe i koji je na proljeće trebalo da se ruši radi gradnje nove klaonice.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
O izvornosti i starini ove lirike može se dosta pouzdano suditi na osnovu svadbenih pesama. One će biti i poslednje na koje u ovoj prilici još
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
U narodnoj medicini o. se upotrebljava protiv različitih bolesti kašlja i grudobolje (SEZ, 13, 1909, 352; već u starini poznat kao narodno sredstvo protiv kašlja »barbarorum uѕuѕ іnvenіt ѕalutare remedіum« ‹= »iskustvo prostih ljudi otkrilo
Ćipiko, Ivo - Pauci
Kod Jurine ograde ustaviše se i pustiše živinu po starini, a oni pođoše po sadu. Mladiću je srce pucalo od jada kad je stupio na prekopanu, ispucanu zemlju što se je prašila
— Pojmo! — odgovori Jure. Uputiše se na izlaz. Začudiše se kad opaziše da mazge ni magarca nije na starini. — Kud su se stanili? — zabrinuto reče mladić. — Da nijesu, po vragu, umakli u zabranjeno?!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
NARODNIH JUNAČKIH PESAMA POSTANAK, RAZVOJ I KARAKTER EPSKE POEZIJE Klicu epske poezije treba tražiti u najdubljoj starini, već u periodu divljaštva. Jasne njene elemente (pričanje o raznim događajima itd.
Tako Rade drumom pop̓jevaše, a začu ga dijete Grujica, pa kazuje Starini Novaku: „O moj babo, Starina Novače, neko pjeva drumom širokijem, a pominje goru Romaniju i u gori sivoga sokola, baš
Novaković-Gruju, njemu dade zlatna boščaluka, i dade mu od zlata čelenku, pa ih zdravo natrag povratila poočimu Starini Novaku; njemu mlada bješe opravila u jabuci stotinu dukata, a suviše čiči Radivoju, opravi mu sablju babajkovu, pa ovako
Tad se vrnu Novaković Grujo, i otide u Staru planinu, te kazuje Starini Novaku kake Grče sabira svatove. Tada bere Starina Novače, bere Novak kićene svatove, sve svatove iz gore
sa istorijom dotičnog naroda, „poetizaciju istorijskog fakta i istorizaciju poetskog sižea“, idući od savremenosti ka starini, uklanjajući kasnije slojeve i vaspostavljajući prvobitni vid književnog proizvoda.