Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Tješi ga mlinčić kako najbolje zna i može: oduzima tuzi glas, ućutkava je i zaglušuje. — Poslušaj ti, starino, mene, ja ću tebi kazati ...
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Vučica ide čupavog lica, nečijim tragom oprezno njuška. Prošla je mala Crvenkapica. Starino lovče, gdje ti je puška? Evo jezera, pravoga raja, na njemu utva vatrenih krila, tu junak čeka troglava zmaja, nad
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Zabobonji, Starino Novače, svrh Klisure, kâ si naučio, jer su dinu uši zaglibile; probudi mu buhe u kožuhe. Ne pušt', Bajo, živa
Jakšić, Đura - JELISAVETA
JELISAVETA: Ja molim — vi’š! MIĆIĆ: Hvala, gospođo! VUKSAN (za sebe): Raduj se sada, seda starino! Od kurjaka te ište lisica... ŠULOVIĆ: Moli, gospođo!
RADOŠ: Sirote!... Pa dokle li naumiste? BOGDAN: Daleko, Al’ o tom posle, A sad mi kaži, seda starino, Da l’ imaš trave ili melema Kojim bih ranu mogô priviti? RADOŠ: Ranu? A ko je ranjen, dijete, ko?
— KNEZ ĐURĐE: Sad idi! Idi! I spreman budi, seda starino, Da kad nam vrata alkom gvozdenom Nezvanog gosta društvo pijano U dobroj volji malo zadrma, Da mi pod bratom konja
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
se i crne i b’jele; no su lake noge pod hajdukom, u goru ga noge zaniješe; vikom viče po gori zelenoj: „Đe si, brate, Starino Novače? Izgubi me Grče na mejdanu!
Lasno j’ s đecom mejdan dijeliti, no pričekaj Staroga Novaka!“ Reče njemu Grčiću Manojlo: ,,Bliže k mene, Starino Novače! Bliže k mene, da se udarimo!
“ Al’ eto ti bjelogrle vile u susreću Starome Novaku; tako njemu vila govorila: „Pobratime, Starino Novače, da l’ šta ćeraš, da li od šta bježiš?
se vije Grku oko grla, i tura mu ruke u njedarca, dok je Grku oči zasjenila, pa pozivlje Starinu Novaka: „Pobratime, Starino Novače, sad pogubi slijepa junaka!