Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Ne dirajte taj grob! — O ja ću to da nosim — to je starina. — Ama batalite vi tu vašu starinu! — povikaše oni ostali, pristignuvši i oni. — Nećete vi to pomaći odatle! — A šta vi znate?... To je retka starina...
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Na dan Visariona Čudotvorca, godine 1752, Isakovič je pošao. Trandafil je opisivao Božiča, kao poštenu starinu, junaka, ali pijanicu i bojdžiju pregorku.
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Držala se krvna osveta, a sudije pri umiru zvali su se „dobri ljudi“, u južnoj Boki „mirotvorci“. Što se ide više u starinu, u Boki je sve više bio izražen ratnički karakter nekih svadbenih običaja, česte zađevice među svatovima, naročito
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
od kojega mu ostaje puno ideja, pesničkih navika i motiva, osećanje čiste umetničke i savršene forme, ljubav za klasičnu starinu, pesnički rečnik, katkada i cele rečenice.
Ali on je naročito voleo klasičnu starinu, grčku i rimsku, više grčku no rimsku, izveo jednu malu obnovu klasicizma u srpskoj književnosti, bio najbolji
Radičević, Branko - PESME
Uzja junak, pa konja obode, Pa niz polje kao munja ode. Al' da vidiš pustoga starinu! On za konjem gleda niz dolinu, Od mila mu srce se raskaka, E odrani takvog konja laka.
“ Tako Mujo rabri Turadiju, Pa obode suru bedeviju I uskoči silan u torinu, Te učini juriš na starinu. Ali puče jedna puška mala, Puška mala, al' još manja šala: Na nju Ture ščeka Milutine, Zamrsi mu mozak u tikvine;
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Šta! Pred čitavim razredom njegovog unuka, miljenca, tegliti za uši, a uvaženu starinu posprdno nazvati mudrim, bolje rečeno, budalom! Dotle li smo došli? I još reći da vuk nije zelen već nekakav ...hm!
Tako i obanđijaju dobrodušnu starinu, pa ne može sebi da dođe. — Pa gdje si ti, moj Radoje, što tebe nema? — kakoće pobro ulazeći u dvorište, a djed se
Izmiješale se skitnice, lopovi i sveci, baš onako kako će najljepše biti za mene, a valjda i za mog djeda, čestitu starinu, koja se tako lijepo umjela narugati vječitim strašnim sjenkama iza krajnje granice svijeta, tamo negdje za
— Opet je Savica nešto smotao — nagađali su seljaci prateći očima oniskog starinu kako ponosito odmiče drumom, kraljevski uokviren s dva stasita „djevera“ pod puškama i blistavim bajonetima.
Kostić, Laza - PESME
nam je on; i da mu nije duha med nama, pomolili bi molitvom se tom pokojnih duša caru zadušnom nek volan primi našu starinu, nek daruje predusretan mu dar, od nebeskoga gusle javora.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
— Sad ćeš čuti pošto je luk!“ — povika starac, pa štapom —puk! Pričali posle, uz tihu kišu: — Istuklo tele starinu Trišu, vruću mu, bogme, skuvao čorbu i još mu, kažu, otelo torbu, u torbi bilo, još i to zna se, pečeno prase.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Čija bolja toga i starija. — Lasno je dobru uz dobra biti. — Dobro na dobro, rđa na starinu. — Za dobrim se konjem bat čuje. — Dobro se samo hvali. — Dobro se brzo zaboravi.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Onda je, da bi se stvarima pribavio ugled i cijena, trebalo mistificirati njihovu starinu, ne njihovu novotu. Čak su i na otkrivanje novih svijetova ljudi kretali pod stijegom otkopavanja starih!
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
manje važno što se on udvaja, a više što iznutra, u sebi spaja udaljena vremena, što kroz dušu i telo ponire u slovensku starinu, što je kroz njih propušta. Valjda je i zbog toga u njegovim ranim pesmama duša dobila prostorne osobine. Uprostorena je.
Povratak u prenatalno stanje nesumnjivo valja dovesti u vezu s povratkom u drevnu – folklornu i mitološku – slovensku starinu.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
gorke zbilje opore, Koje na sebi nosi istina; Poslušaće te, kaži sve: Da nije prava imô goniti Stoleća tužnog sedu starinu, Koji je svojih grudi izvorom U godinama žarke pripeke Vrhova ovih kamen rosio... Govori, moli, svetla gospođo!...
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Znam, dao si drugome u ruke svoje trude, — presječe Ivo. — Nisam mogao sam raditi, a bolila me duša da prodam starinu. Eto, govorite da znate; dao sam polje pod zakup Rogi, za sto fiorini na godinu.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Ep je opevao herojsku starinu, slavna dela predaka, i to sve s projekcijom na savremenost. Istorijska analogija prošlosti i sadašnjosti podržavala je
vila se načini đevojka, pa se vije Grku oko grla, i tura mu ruke u njedarca, dok je Grku oči zasjenila, pa pozivlje Starinu Novaka: „Pobratime, Starino Novače, sad pogubi slijepa junaka!