Radičević, Branko - PESME
44. Nje više nema — to je bio zvuk, U njen kad ja unišô bija dom, Straovito me dirnuše tad uk Iz vedrog neba, kao strašni grom, Vesela moga ubi sav on puk, Iz korena se ljuljnu žitka strom; I
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
U to je vrime pritrpija mlogo od rišćanskih ajdukah, koji onda bisniše straovito. U jednome susritu rečeni ajduci odsikoše mu desno uvo i osta bez uva do smrati...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
jako nerazuman, još ti nema ni šesnaest leta, a Turčin je junak od mejdana, da mu nema u krajini para; na njemu je ruvo straovito: risovina i samurovina, a na konju sama međedina, bojno koplje vukom pokrojeno; samo ćeš se ruva poplašiti, a kamoli kad