Upotreba reči strašću u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

sablje britke, ne — robovski lanci tupim svojim jekom bude bolom uspavanu svojtu onih što na megdanu bojnom, svetom strašću zaneti, vikahu: „Smrt ili sloboda!“ I gle, nesrećnici!

Dučić, Jovan - PESME

Ali starom strašću pogledam li u te: To nove ljubavi javlja se glas smeo! Jer što srce hoće, to je njegov deo — Uvek novi deo od nove

I tako mom dahu prinela si rukom Cvet tvog bića krupan, otrovan i zao. I svom strašću prve i poslednje žene, Vladaš mojom dušom, svom i svagda; slična Sudbi, tako i ti, silna, nepomična, Stojiš izmeđ

Grobovi su zazeleneli podmlađeni i behu veseli. More je šumilo sa strašću u granju crnih čempresa koji behu uznemireni. Iz velikog ljubičastog neba pada neka topla sensualna vlaga.

obale sa drvećem i senkama, koje su išle do kraja sveta; i blede statue u kojima je uzrujano strujila bela krv strašću i zanosom; i jedno ogromno sunce koje je izgledalo veće nego svemir.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

ljudske prirode sve više podleže onim mračnim i tajanstvenim silama, kako svom onom neuporedljivo snažnom i drhtavom strašću raste, širi se, izbija u punom besu ove neobične, ove lude zvezdane noći kad je pena i krv uzbunjivala oslepljenu maštu

Afrika

debela stabla u potopotou, trula iznutra i sagorevajući lagano, proždirana vrelinom i elektricitetom, kao kakvom strašću, izgledaju samo u noći fantastično providna i zažarena. Neka od njih, zahvaćena sasvim plamenom, gore kao buktinje.

drugi medved i lav, i jedan drugi bivo i ovca izmešani sa bolom, mučenjem, legendama i tragedijom čovečanstva, ja sa strašću odbacujem razlike između neba i zemlje, između stvarnosti i ideala.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

za plotom kleči, od srca ječi, crko puko dok k meni ne došao.“ Ove snažne reči, koje devojka sa strašću izgovara, veruje se, ne mogu ostati bez efekta — dragi koji za nju ne mari mora dojuriti ma gde se nalazio.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Ćopić je majstor lirskih atmosfera: i to su gotovi, davno zaokruženi utisci, koje on žudno, sa strašću oživljuje. Zemlja je puna čudesa: svako godišnje doba, svaki trenutak dana i noći, imaju svoju meru prostiranja u večnosti

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

svoga učitelja Vuka Karadžića i svoga pobratima Đure Daničića, on je sasvim ušao u njihove ideje i sa sebi svojstvenom strašću bacio se na proučavanje narodnoga jezika i narodne poezije.

Kostić, Laza - PESME

Bogu celiva blažena cika, paklenom strašću što piše raj, gospodu vriska očajanika, rušeći večnim nadama traj: ti, kletvo zemne omane, ti, pesmo nebnih

Lalić, Ivan V. - PISMO

4 Već godinama znam da nestajemo 3ajedno: tako pisah još u dane Kad vreme beše val sa slanom penom Mladosti, svetlom strašću usijane; Sada sve više znam da nestaćemo Kao dva pozna ploda s iste grane, Koje zajedno strese krajem dana Odlučna,

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Njih dvoje sede na stolicama jedno uz drugo, zagrljeni, priljubljeni, opijeni strašću. I na jači zvuk mučno da bi ovoga trenutka svrnuli pažnju.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Kad bih još jednom osetio da volim, volim? NARODNI VEZ Krv mi veze vez po duši, strašću me životinja guši, i tka mi u život tlo: zavičaj moj, ravnicu što zre gde pijan raspasan seljak mre, u krvi što je svo

Zdravo, naše obesne žene! Istom su suzom, bolom i strašću košulje i svadbe nam izvezene. A svetkovina što vino pije, slave i crkve što nas se tiču?

A kad neko što tužno rekne o mladosti il životu bednom, naš osmeh sa strašću bolnom ali mednom zaspi, u proplanku jednom.

Pomešali smo ljubav i oblake, a sudbu našu sa lišćem i biljem. Gorke zakone u osmehe tužne i lake, što sve kidaju strašću i miljem. I tako bez nade mesto u nas verujemo u šume mlade. I tako bez moći nesretni smo i ljubljeni ko noći.

Rakić, Milan - PESME

Kao Hermes stari i s njim Afrodita. Stopi se u meni strašću tvojom celom, Da sav iznemognem pod vitkim ti telom, I da duša moja najzad bude sita...

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Gledao sam Getsimansku baštu, ocrnjenu strašću i izdajom. Svetu lampu lud vjetar ugasi! Mi vidimo na plodnim njivama đe se grdno trnje rastićilo, hram Omarov đe se

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

A koliko bi puta, čisto kao kakav muškarac, sa tolikom strašću počela da posmatra svoje prave, krupne dojke, u kojima su se ispod beline kože već nazirale, kao odavno zrele, neke

Pandurović, Sima - PESME

ŽENA Ja sam svoju dušu u tvoj život pren’o I sve tvoje mane, grehe i vrline Zavoleo tamnom strašću, draga ženo, Strašću radi koje živi se i gine.

ŽENA Ja sam svoju dušu u tvoj život pren’o I sve tvoje mane, grehe i vrline Zavoleo tamnom strašću, draga ženo, Strašću radi koje živi se i gine.

U IZNURENOM OSEĆANjU JEDNOM Zavesa noći alejama sivim. Jedino zimske ruže još što cepte Strašću, i ja što u snu svome živim Opet, i zvezde što nada mnom trepte Blede i setne.

Ja živim životom istorijskih ména, Strašću sviju gordih, velikih i skromnih, I punim životom velikih vreména U prolazu ljudskih svih istina lomnih.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Nad starinskim gradom Mirno podne sipa ognjenijem prahom; I sve gori strašću razbludnom i mladom. Polunaga Naksis o Izosu sanja U to strasno podne antičkoga leta; I, požudna, jednom, kad se tače

I svom strašću prve i poslednje žene, Vladaš mojom dušom, svom i svagda; - slična Sudbi, tako i ti, silna, nepomična, Stojiš izmeđ'

miris sna, i da vidi belu i hladnu krv statua gde struji kroz mirni kamen, i čini da i on živi i pati dubokom i silnom strašću ljudi.

lišćem tirs ovijen nosi I krotal trese; i njedra joj draga Zalilo vino, i plamena vlaga Oči i lice užareno rosi. Strašću i slašću mirišu joj usta; Opija, pali njena pjesma pusta.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

praznika, jer je moja duša u onom najlepšem i najsvetlijem, u onom nasmejanom zdravlju deteta ponova zatreptala strašću blaženstva nebeskog i nebeske čednosti. OSVETA Sva mi je savest u ranama. Drhćem, sam mrtvački modar drhćem.

Jaćim Medenica, široko je ruke raširio, te se čini da je grozno strašilo upravo sa njive dospelo onde nasred trotoara, strašću je sve više zanesen, sve u njemu kipi i ključa, oseća i on da je već do ropca iznuren, ali se ne da.

Petković, Vladislav Dis - PESME

Nekad, dok mladost, prolazna i bludna, Vođena strašću koja razum pleni, Gotovo uvek i za porok budna — Nekad, dok mladost življaše u meni, Smejah se često, podrugljivo

živim Obznanu daje da aveti stižu, Da kolo vode po pločama sivim, Kad ponoć dođe, i on naglo skoči, Pod divljom strašću što ga namah skoli Tražaše ljubav i neznane oči, Boga, da kune i da mu se moli. Prazna i strašna javi mu se soba.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

pomoću koga su bili sklopljeni novi tekstovi bio neznan i nerazumljiv čak i posvećenima, Zoran Mišić je pisao sa strašću čoveka koji oseća i zna da je još jednom došlo vreme kad se pomeraju odnosi u celome sistemu nacionalne poezije; otuda

i u drugo vreme ili, zanimljivo je da ste o svoj trojici pesnika, kojima ste posvetili male zbornike, pisali sa strašću već u Artikulaciji pesme (1968)? Sigurno je da postoje i mnogi suptilniji, samo vama primetni, momenti?

Petrović, Rastko - AFRIKA

debela stabla u potopotou, trula iznutra i sagorevajući lagano, proždirana vrelinom i elektricitetom, kao kakvom strašću, izgledaju samo u noći fantastično providna i zažarena. Neka od njih, zahvaćena sasvim plamenom, gore kao buktinje.

drugi medved i lav, i jedan drugi bivo i ovca izmešani sa bolom, mučenjem, legendama i tragedijom čovečanstva, ja sa strašću odbacujem razlike između neba i zemlje, između stvarnosti i ideala.

Bojić, Milutin - PESME

— i odjednom on se strašću zacereka. Sa jelovih gora slazila je Žena. (1911) GRIFOS Ti, crvena ženo, s očima od vatre, Strasna kao more,

Zaspala sreća teško spava, A nad njom žudi jasmin snen, Licem joj bol se razigrava I strašću diše zreli klen. Pohotno šumi jasmin snen.

plaha mladost ne oseća bezdnu, Za nju put je greha belasanje magle, Ka životu bola naša srca nagle I za strašću tuge jedra prsa čeznu.

Ćipiko, Ivo - Pauci

I dijete, zamorivši se tek naslućenom strašću, podmetnulo bi svoju ruku ispod njene masne, plave kose, čiji vonj sjećate na miris meke, isprane vune i — tvrdo bi

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Bilo je i onih koji su, gonjeni svojom zlikovačkom strašću, napuštali miran život u porodičnom krugu i odlazili u potragu za svakovrsnim uzbuđenjima i pustolovinama.

Zar je ovo moguće? Kažem: ovo je kazna. Da nije ona grešna žena spopala svojom razbludnom strašću onog nedužnog mladića, on ne bi u bekstvu od njene pohote izlazio iz tvrđave, da nije izašao, ona ne bi poslala ovu

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Slično svojoj materi, samo Nola više pameću i karakterom nego srcem i strašću, ona se izvešti da sprečava da joj život bude omaška.

tuđinskim u izgledu i u ponašanju; zatim svojim matorim samoposmatranjem; najzad, jednom sasvim jasnom iako uljudnom strašću za sticanjem i imanjem. U tom mladiću je moralo biti podosta onoga za što čovek nije lično odgovoran.

Kao da su svi na otsluženju neke robije. Ništa ne vole sa strašću i radošću. I decu gledaju da što pre školom ili udajom smaknu s vrata.

Treba valjda i tata da se malo odmori i vidi od tebe vajdu. — Gospodar-Gavra, to jest, sa strašću je propirao ženino cicano odelo, i veštački ga glačao, iako su mu ruke bile grube, i vrlo često još i korave od raznog

Bio je to, u ono već poslednje vreme, jedan sasvim izveštačen čivot. Trgovali su svejednako sa strašću i voleli novac, a živeli istovremeno u vrsti metafizike umiranja.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti