Upotreba reči sudariše u književnim delima


Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

A tu se sudariše sa novom kolonom. Zakrvavljenih očiju i izbezumljena lica, uz strahovitu dernjavu i zapomaganje, ljudi su se gazili, tukli

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Turčin podmače svoj jatagan te dočeka Jankov, pa kao dvije munje, brzo se razdvojiše i opet im se sudariše željeza. Čas je napadao jedan čas drugi. Tako je trajalo nekoliko trenutaka.

Čudnovato! Nakon nekoliko trenutaka opet im se pogledi sudariše. Kao da je neka nevidna sila, u jedan mah, ama baš u jedan mah, njihove veđe rasklapala i činila da im se pogledi

Ćosić, Dobrica - KORENI

Više njega volim od tebe.“ „Znam“, kraj noge spusti lampu. „I opet da znaš.“ Sudariše se očima. „Pročitaj pismo.“ Po sobi su senke drhtale. „Idi, neću ništa da čitam!“ „Tvoj Vukašin piše.

Imali su pravo. — Imaš pravo, Đorđe — reče izazivajući Aćima. Raka apsandžija se nakašlja. Otac i sin sudariše se očima. Rogovima mržnje. Rogovima snage i nemoći.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Za sve vreme trajanja dugoga uvoda zašto se izgubilo carstvo, glas mu je bio jedna jeziva tužbalica dok se vojske ne sudariše: on tada podiže glavu i obori oči na Hamzu kraj odžaka, koji ga pobožno slušaše.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

A sa svih strana jure Bugari. Vozari, obuzeti samrtnim strahom, skretoše u stranu, neko levo, drugi desno, sudariše se, upletoše, konji i topovi se isprevrtaše i napravi se krvava gomila.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti