Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Nije moguće! — Nije moguće, više mu ima! — ponoviše svi u čudu. — Ma virujte, da i’ nije ni napunija! — pak sjednuvši obrnu talijanski da im nješto priča.
Ajde, sad. — A one druge kusaste? — Ono su varaunke. Ajde, sad. — Pajuni i varaunke — ponovi Bakonja, sjednuvši opet. — Sve je ovdi čudno, sve! Zbog onog sam pajuna dobija jutros ćušku od strica!
Bakonja, blijed u licu, glibav do koljenja, u ruci mu štit od kiše, a o ramenu šarena torbica. Sjednuvši nazva Isusa, pa snimi kapu, pa tresnu njom o koljeno, te strcnuše kapljice na sve strane... — O, bože... bože!