Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
razvijâ prašinu ispod tvoga trona svijetloga i nazvâ je tvojim mirovima, te si prašak svaki oživio, nasijâ ga umnijem sjemenom; ti, te knjigu držiš mirobitnu, u koju su sudbe upisate mirovima i umnim tvarima, koji si se milosno
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Koliko sam i koliko putah svod plavetni neba sveštenoga, brilijantnim zasijat sjemenom, zaklinjao dušom zapaljenom da mi svetu otkrije tainu: ali ga je tvorac ukrasio, veliku mu knjigu otvorio, da tvar
grdnu sa prokletstvom tamo oplakuju u suzama i u ridaniju; nek tijela svoja prepitaju sa bilijem i njinim sjemenom, vodom hladnom i sa životnima.