Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
bez toga šašavu, nekakvim velikačkim pijanim mjesecom, koji je svaki čas upadao u moju bukaru i ljuljao se u crnoj vodi sjeneći mi oči. Tako omađijan, otplovio sam za djedovim petama i do našeg zajedničkog kreveta, iz jednog sna u drugi.