Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
najljepše biti za mene, a valjda i za mog djeda, čestitu starinu, koja se tako lijepo umjela narugati vječitim strašnim sjenkama iza krajnje granice svijeta, tamo negdje za svjetlucavim srebrnim Cazinom, gradom iz Samardžijinih priča.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Osjetih da me s leđa bije hlad. Osvrnuh se, gotovo sa zebnjom: zemlja je bila poplavljena sutonom i pokrivena dugim sjenkama. Grdna tjeskoba stište mi srce: obuze me osjećaj općeg potonuća. Pomislih da na svijet pada vječna noć.
Ćipiko, Ivo - Pauci
u vedrini povlačili se na orijetko svijetli, raščešljani oblačići kao vuneno runo i odrisivahu se na pučini u treptavim sjenkama, koje tek primjetljivo odmicahu k sjeveru.
Pa ga pomalo zaokuplja onoga časa nadošla želja za prekomorskim brdinama, za lakim sjenkama i zasjenutim vrhovima; a smirajem dana stišava se zanos, i nastupa laka sjeta.
Šantić, Aleksa - PESME
Jer ovdje niko ne čeka te više — Svi moji mili zaspali su davno. 1904. VODENICA Staro mjesto moje! Pod sjenkama grana Radobolja mrmlja, vere se i prska; Mrke hridi streme visoko sa strana Pune gustih zova, smokava i trska.