Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Pitaju me ko sam. San Vito ima malo, vrlo staro pozorište. Jedna mlada Talijanka vodi me da mi ga pokaže. Priča da su najveći glumci gostovali u njemu.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
U personi Hišpanka, U reči je Talijanka, Hod je, njezin a la grande: neć' sa svakim da s poznade. Dajut mnogi njoj dinari, al' to ona i ne mari.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Čudna beše ta žena. Govorilo se po varošici da je Turkinja; pa Jevrejka. Boško je tvrdio da je Talijanka, i pozivao se na crkvene knjige.
Prođoše godine od Boškove ženidbe. Talijanka se malo smirila, ali je ostala tuđa svemu i svakome. Boško je s ponosom drugovao i savetovao se sa svojom kćeri.
Ali, prvo, gospa Nola nije bila bez briga. Sem svega drugog, filijala tamo dole nije dobro stojala. Talijanka se vratila, tobože obolelom mužu, a stvarno, posle potrošenog „miraza”, vratila se na računovodstvo svoje pastorke.
Samo da su ona deca druga, moglo bi se s njima pevati, s mladosti... Jedno Totica, drugo Talijanka, treće Švaba; a ono što je moja vera, kanda neće valjati... Ej, smrti! Ali pre toga da mi je još planinu videti... Joso!
Gospa Nolaje počela da mucka od navale raznih pitanja i pomisli. Je li to Talijanka spremila neku smicalicu? je li Julici teško u kući? je li posredi račun, ili ljubav?
— Pogledaj ga dobro, Julice: po liku, čista i jasna baba Talijanka, tvoja mati; a na tebe je tih i poslušan, i opet nekako svojevoljan i odlučan...
Branko je dobio godišnje otsustvo i otputovao u Rim. Rim je bio lep kao ruža. Rimljanka je Branka dočekala kako samo Talijanka može kad je i Rimljanka, i lepa devojka, i izrađena duša.