Upotreba reči tamnija u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Oni su gutali njegovu priču nedahnimice... I prođe dan kao da ga neko ukrade... I spusti se tamna noć, još tamnija i strašnija sa one oblačine i vetra...

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Mesečina, jasna, bela kao inje, popadala je bila naročito na voćke, koje su se sve više videle što je noć bila tamnija. Nad širokim padinama brega po kojima su, po jarugama, među kućama, tumarali konjanici sa fenjerima, hvatajući one koji

To beše žena kakvu nikada nigde nije video. Bledilo njeno bilo je potpuno i uokvireno kosom, što je sad bila još tamnija, kao i obrve.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

stolica na rasklapanje, pomada za negu vaše kože i losiona za negu kose, više leda u piću i u srcu, šminke u tašni, sve tamnija stakla naočara protiv sunca...

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Potok se proširi i iskrivuda. Preko njegovih glatkih kamenova nahvata se nežna, meka mahovina, trava postade bujnija i tamnija. A i mi smo se menjali i rasli. Ja i ti smo opet, svakad bivali zajedno.

Kostić, Laza - PESME

Al' što purpur crveniji, što sjajnija svila biva, sve je bleđe lepo dete sve tamnija Valadila. „Dosta, dosta, dragi babo! Moje srce ne izbira, srce moje samo voli neimara Minadira.

Lalić, Ivan V. - PISMO

hlorofilu aršin do rasula U metastazi žutila i ruja, Tamnije kada zelene su boje U vrtovima, a strnjika suva, Tamnija donja amplituda bruja Vetra što obnoć u vremenu duva.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Nije mogla da zaspi. Čekala je da dođe san i, s vrelim prstima ruke, osećala je kako noć sve jača, tamnija i usamljenija biva, kako mati iza nje uveliko već spava.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Išli su nekim puteljkom kroz borovik. Lica im bijahu na mahove sad svjetlija, sad tamnija, kako su bili u sjenci ili na suncu. Na priviji ona zastade uz bor. — Prođite prvi!

Sunce se danomice sve više i više skanjiva i za oblake zaklanja. Dani sve kraći, a vjetrovi jači. Morska pučina je tamnija i ježuri se, a u mutnome vazduhu pokatšto zavrišti jato ždralova, nižući se k jugu.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Samo se na njenom osvetljenju i saobraćaju primećuju jače promene. Ona je danju tamnija, a noću svetlija, jer su se stabla njenih drvoreda razgranala, a njeno staro crvenkasto gasno osvetljenje zamenjeno je

U toj plamenoj drami prolaze vekovi a ružičasta boja užarene Zemlje postaje sve tamnija, kao da ovu neka nevidljiva ruka zavija u laki crni veo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti