Upotreba reči tamjana u književnim delima


Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

A čim se iziđe iz varoši i sagleda groblje odmah se oseti miris od tamjana. I, što bliže groblju, njegovim zidovima, tim jače iz njega tamjan, plač.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Zaseni me polutama u crkvi i miris tamjana koji sam počinjao da prepoznajem: dok je bila živa baba što je imala nešto mađarske krvi u sebi, imala je običaj da me

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

i pevanju kroz nos dominus vobiscum, prisustvovahu misi, opijeni, kao bunikom, nebesnim pesmama orgulja i hora, mirisom tamjana, zbrkom latinskih reči i anđeoskim izrazom lepih dečaka, koji su pomagali biskupu pri službi.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

trošnih slavoluka ispod čijih svodova više nikada neće proći nijedan šareni zvoncavi karavan, slušali liturgije u dimu tamjana, među oznojenim seljankama umotanim u debela sukna, pod pucketavim plamenovima voštanica što su se topile brzo kao i

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Ispod ikone puckara kandilo, miris od tamjana sobu puni. A soba topla, oribana, meko nameštena i ututkana... A ti si u kujni; kroza san te čujem kako posluješ,

Kostić, Laza - PESME

Po tihotnoj vaseljeni razležu se zvuci njeni smrtnom uvu nečuveni; a u meni? — K'o tamjana plavi pramak poletiv sa žrtvenika u naručju zefirovu kad se sretne na visina' s vazdusima viši sila, te se stanu

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Dremaj, težino tamjana modrog: Ti si mi grimiz s Tajne rođenja, spomen na sofru modrila rodnog, čemu se vraćam iz otuđenja, noseći krpe

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Na ulasku u crkvu zapahnu nas miris tamjana i sagorelih sveća. A raspeti Hristos, sa bolno izdignutom glavom, upućuje molećive poglede i kao da veli: „Gospode,

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Nadamnom miriše u oblacima sivim šuma tvoja fruška, od tamjana kadionica srebrnih. I dok zvezde gasi vetar lipa ja se smrti divim.

I zagrljaj opet bude svet, kao zlato oko svete glave, sa tamjana mirisom sumornim, nećemo znati koji greh to beše, među gresima što ko oblaci plove, što nam ta tela i duše dade divne

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

U njegovoj kancelariji se osećaše miris izmirne i tamjana kao god u kakvom hramu, a na stolu njegovom vazda pobožnih, starih i već požutelih knjiga.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Uvek pored mirisa samih jela osećao bi se i drugi miris u njima, miris tamjana, pokapanog voska od sveća i suvih, istrulelih, oko krstača izvešanih šimširovih venaca.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Cijela soba disaše nekom vanrednom tišinom i zbiljom. Taj njen svečani izgled, začinja je miris od tamjana što je napunaše. To je bila prijemna soba Gospodareva. Đakon skide kapu pa stade iza Vladike.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

brodi među nama grišnima, baš kâ mudrost među volovima, da nas provedri i prosvitli, ruža naša, kâ svića kroza dim od tamjana!

Ćosić, Dobrica - KORENI

Ulazi u groblje. Ono da mu kaže da li je Adam živ. Oseti miris tamjana i voska. I vlažne zemlje napojene kostima u raspadanju. U mraku, na nekoliko mesta dogorevaju sveće.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

L. Kostić XXXVII BRIGA MATERINA Užeži, ćerko, kandilo! Potpali žuta tamjana! Sutra je ravno godina Kako nam nesta Damjana... Užeži, ćerko, kandilo! Ne štedi žuta tamjana!

Potpali žuta tamjana! Sutra je ravno godina Kako nam nesta Damjana... Užeži, ćerko, kandilo! Ne štedi žuta tamjana! Pomol' se Bogu s materom Za dušu malog Damjana... J. Grčić Milenko XXXVIII GDE JA...

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

A sve tu izjednačava u svojoj nepristranosti ta prašna nekropola s festonima paučine, u kojoj, mjesto kada tamjana, vije miris mačjeg urina.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Nije bilo horskog pevanja u crkvi u Delaver Sitiju, nije gorelo mnogo sveća i nije bilo prijatnog mirisa tamjana, nije bilo skladnih zvukova crkvenih zvona.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

na velikome oltaru dižu uvis, kao da hoće da cjeluju sveto otajstvo, obasuto obilatom svjetlošću i oblacima mirisava tamjana.

jezuita drži visoko nad sobom, obasjano toplom, mekom, poniznom svjetlošću, u tajanstvenim oblacima sjaja i mirisavog tamjana, i izlazi u gomilu iz crkve, premišljajući o strašnim mukama paklenim.

Sunce je žeže — žedna je!... A kroz zasićeni vazduh, krcat mirisa tamjana, voštanica i starih tunika što za sobom ostavljaju u svetlosti dana zadah nečega davnoga, zastarela, još se čuje jaki

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

kosi dotakne na dvorišnoj kapiji - kroz koju prolazi da bi zasvagda promenila boravište - venac suhog cveća s mirisom tamjana i sveća, onda ne možemo a da ne pomislimo na svadbenu stilizaciju, u slovenskom folkloru dobro očuvanu, nevestinog

vas tek onda zagreje oko srca, kad se vidite tu, u toj ututkanoj, toploj i meko nameštenoj sobi, po kojoj veje miris tamjana, treperi užagren vazduh više mangala, a iznad glave vam puckara kandilo . . . kako onda?!

Ispod ikone puckara kandilo, miris od tamjana sobu puni. A soba topla, oribana, meko nameštena i ututkana. . . A ti si u kujni; kroza san te čujem kako posluješ [.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Kroz porazbijane crkvene prozore širi se težak, zagušljiv Miris od zejtina i tamjana i miješa se s mlakim rakijavim zadahom koji se diže povrh uzavrelog kotla. — Daj mi kaži, Mićane!

Bojić, Milutin - PESME

Zato hoću mira, da opelo služim Bez reči, bez suza i uzdaha mekih, Da miris tamjana i dah praha združim uz tutnjavu muklu doboša dalekih. Stojte, galije carske! U ime svesne pošte Klizite tihim hodom!

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

I opet se po kući razastre i zacari miris tamjana, sveća, kandila. Opet počeše da se crne šamije matere mu i ostalih žena, opet sluge, sluškinje uzeše onaj svečan, miran

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

na Badnje veče, »izlaze u voćnjake i vrte rupe u voćkama koje prošle godine nisu dale rod, i u njih stavljaju pomalo tamjana, s uverenjem da će od tada bolje rađati« (GEM, 37, 1974, 217).

Ćipiko, Ivo - Pauci

visi o zidu sijaset ikona i pred njima dan i noć gore dva žiška, i kadgod gazda prođe pored njene sobe, osjeti miris tamjana, kao u crkvi svetačnoga dana.

A šapatljiva noć tajanstveno glasa se, miriše — traži milovanja! Dođe pred crkvu. Miris tamjana i voštanice i kihot raštrkane djece trže ga iz snatrenja; pomisli da pričeka, da vidi litiju.

Iza muških navrve ženskinje. Litija lagano se oko seoca kreće, i za sobom ostavlja miris tamjana. Modrušasti plamen voštanice zalijeće se u prostor, plane i zamire. Ivo stoji na mjestu i gleda za litijom.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Išla je povorka kroz sela i maslinove gore, prolazila kroz logore, ostavljajući za sobom opojni miris tamjana... Na današnji dan je stradao On. Ljudi osećaju duševno raspeće i, jače nego ikad, saučestvuju u patnjama Njegovim.

Šapuću vojnici molitvu, a zvono i dalje drhtavo ječi. Dah prolećne noći ispunjen je mirisom tamjana i izmirne. Vojnici napustiše logor i odoše za povorkom u crkvu. Bez dozvole. A niko im ne bi ni zabranio.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti