Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Nije im ovo prvina. Ja se izmaknem onako gologlav, razuzuren, malo se isprsim, pa im prinosim duvan u taslici. Razgovaramo, tj. pričam o njihovoj deci, mojim drugovima, šta smo radili, kuda smo išli sa sankama, itd.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
stade on pred Todoru, nekadanju svoju snašku, koja, dok je Vanko išao po njega, beše skuvala za nj kafu, iznela u žutoj taslici duvana, sve to metnula ispred sebe, pa zavivši cigaru i pušeći je polako, čekala ga je. — Snaške, zvala si me?
Na starom, malom i dosta izabanom poslužavniku velika čaša vode i u taslici nekoliko parčeta šećera, | dosta sumnjive boje.