Upotreba reči telefoniste u književnim delima


Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Hristić onda pojuri tamo. ali u ruševinama njenim oba telefoniste, razmrskani i unakaženi, ležahu mrtvi i vrući. On zgrabi jedan karabin što je ležao pored njih i stade bežati.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

svrše svi poslovi pa da poležemo: raspoređujem ordonanse, kopiram naređenja, prenosim depeše na telefonu, izdirem se na telefoniste, pomažem kuvarima večeru, razleteo sam se, jednom reči, kao poludeo. — E pa nije ti, brate, ni lako.

Krakov, Stanislav - KRILA

Lupali su spremom i sanducima, koje su nosili, komandantskim stolicama i plehanim pećima. Telefoniste su otkačinjale i nameštale svoje aparate, a po rovovima su oficiri dugo jedan drugom predavali dužnost.

— Slušao sam već mnogo o vama, govorio je rukujući se sa Duškom. Iskupljali se ordonansi, posilni i telefoniste. Neka naročita radost je sve oživela. Nije bilo samo Kazimira.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Iz zemunice je dopirao jednoliki glas telefoniste. U ovo gluvo doba noći oni razgovaraju među sobom, da ne zaspe. U blizini čekao me ordonans sa konjima.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Pušio sam cele pretprošle noći, juče ceo dan, pa ovu celu noć. Sad osećam kako mi muskuli drhte i povraća mi se. Telefoniste su vezivale žice i neko od njih uporno je ponavljao: „Alo... alo... alo! Čuješ li me?... Alo, pa što se ne odazivaš?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti