Upotreba reči temenu u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Ja sam bar osećao gore na temenu rupu i dole za patos zakovane noge. I onda sam se znojio, kuhao, topio i naposletku bio hladan kao ledenica Molim

Afrika

Mnoge jednom rukom punom grivni pridržavaju kotaricu na temenu, a drugom se poštapaju na vrlo dugi štap. Njina mramorna brada i prava ramena čine ih sličnim onome arhaičnome Apolonu

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Rana, koju je bio dobio na paradi, bolela ga je još, kao što udarac, pljoštimice, boli, tupo. Kroz zavoj, na temenu, crvenela se još usirena krv. Morao je da se brani od muva, kojih je, na toj čatrnji, kao i stršljenova, bilo, mnogo.

Razmišljao je tužno, i zato što nije otišao da isprati Pavla. A ta žalost je povećavala bol koji je na temenu osećao. Činilo mu se da ga hiljadu igala bode u oko. A da mu u temenu gromovi pucaju.

A ta žalost je povećavala bol koji je na temenu osećao. Činilo mu se da ga hiljadu igala bode u oko. A da mu u temenu gromovi pucaju.

ćebe, i nekoliko opranih obojaka, par starih čizama, i trikorn, koji je bio oprljen na vatri, i kao metlom probušen, na temenu. Postiljon je kapetana dugo tražio, među kolima i putnicima, ali ga nije našao.

Filipovič je bio, inače, dobar oficir, naklonjen gojenju, obrijan na temenu, bele brade, iako je bio tek prevalio pedesetu. Imao je vrat kao u bika, ali lice malog deteta.

Oseti, kao neki bič, vetar, koji mu skide trikorn s glave. Trikorn mu pade u travu, a on, na temenu oseti još, kao udar biča. Trifun ga je gađao pravo u glavu i promašio je s prsta.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

- Zašto si seo, Slobodane Galac? - ponovio je a na temenu su mu izbile svetle i krupne graške znoja. Ono što sam hteo da kažem i ono što su dahtavci oko mene očekivali da ću

Očekivale su herojstvo, ali ja nisam imao volje da izigravam heroja. Onaj se još znojio po temenu i po tome sam znao da se plaši.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Pustili su je da se digne od stola i da gotovo dotetura do vrata, osećajući im poglede na temenu, na leđima, na bokovima i listovima nogu, a onda, kada joj je ruka već bila na kvaki, nadzornik je zovnu: — Hej —

Kostić, Laza - PESME

Od suhoga stoji zlata salivena slika njena, na temenu slike zlatne krov od hrama mirno drema. U očima slike zlatne neka miso ko da seva gledajući ispod sebe kakva li se

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

A Ljubica samo oseća kako joj nešto jako bije u temenu i u glavi vri, vri kao u kotlu... Ona se hvata mislima za pojedine reči Stojanove, ali u glavi opet vri, a srce se sve

Vatra joj planu iz grudi; struje mnogobrojne, munjevite jurnuše joj po celom telu, u temenu opet stade udarati neobično, ona ne razumevaše šta se to sa njom zbiva, beše zanesena...

Pa posle... more biće svega, samo ti reci da hoćeš... je li ?... Gojko se hvata za vrelu glavu; nešto mu mnogo u temenu kljuca, i sve više ga zanosi... To ne mari, prijatno je, samo da nije ovoga kljucanja...

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Srce udara kao besno, i na temenu vri čitav pakao od ubrzane radnje mozga i živaca. Zenice se raširile i prikovale se u jednom pravcu; svaki gleda kad će

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

A, boga mi, i beše mu već jednom vakat. E čini mi se da mi je ovde stajalo! — reče Sreta i udari se po temenu. — Ama šta je, pobogu! kazuj — viču svi.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Nad njegovom glavom je tišina, ravan je i hladan njen krevet, po temenu mu ne gaze njena bosa stopala, iz očiju vreo katran zaliva srce i šišti, mokro šišti krv.

Od ležanja se mlada hrskavica krivi. Kasnije, s godinama, raste i ispravlja se. I čelo im poraste. Kosa se izmiče ka temenu, čelo se produži. Sve je sumnjivo. Od drhtanja ruke mlaz dima se upredao i zavezivao. Pa i nos. Nije moja krv.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

bruji i šušti to vrenje, te ne može nijedna misao da se uhvati. Samo proleću kao iskre, ponesene besnim vetrom.... U temenu nešto igra jednačito, brzo po taktu... igra i udara kao damari... U ušima šum ... i tamo šušti, udara, pišti...

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

On lagano spusti na pod svoj štap i ubogu torbu, pa skide i čalmu. Ja ga tad dobro zagledah. Na temenu ostao samo jedan srebrnasti pramen, prkosno uzdignut uvis, kao da svedočaše da ovaj starac ima i volju i krepost

Petrović, Rastko - AFRIKA

Mnoge jednom rukom punom grivni pridržavaju kotaricu na temenu, a drugom se poštapaju na vrlo dugi štap. Njina mramorna brada i prava ramena čine ih sličnim onome arhaičnome Apolonu

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

GLAVAŠ: Ne pretim, Al’ čuj me dobro, dobar čoveče! U kose moje svaka dlačica Na hajdučkom je rasla temenu; Pa malja ona što je u sanu Još ove noći kožu probila, I ta mi ište strašne zamene!

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Mudrost ne zna — promisao ćuti... Jedno vidiš okom srca svoga, Na temenu bedne sadašnjosti, Sinji teret ropstva i progonstva. Vidiš Bosnu!... Pak i opet...

ja sam stari bor... A moja deca granje lisnato — Knez Đurđe vihar beše užasni — Pa se sa munjom vihar oženi I na temenu moje starosti Bezbožnu svadbu grozno slaviše. Izlomiše mi starost lisnatu, Odvojiše me s decom rođenom...

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

A sada, da mi je, ili da ta deca brže rastu, ili da se sa mnom nešto zbude... Ah, ala me boli u potiljku i po temenu, kao da mi je sve u glavi u ranama... Napušta me valjda zdravlje... Te jeseni gospa Nola se razbolela.

Zaboli ga od toga glava, on šeta kraj Tise, skine šešir i dobro mu čini vazduh i svežina po čelu i temenu, i glavobolja prođe, i nastavlja se čitanje i život jednim okom. Primetiše prvo đaci: da „gospodin Kalenić žmuri i čita”.

Popa, Vasko - USPRAVNA ZEMLJA

si do kraja večnosti Učinila još sedam koraka Prema severu Izvadila iz rajske reke Lobanju svog imenjaka sveca I na temenu joj sagradila Sedam suncomolja Zapalila si ispod kubeta Sedam staraca hrastova I prelila ih vinom Oslobodila iz žara

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Bila je izdužena i bleda lica, glatka čela i crne, duge kose, sa svetlim razdeljkom na temenu; malih, purpurnih usana i blagih očiju koje su skrivale duge trepavice.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Kako da nismo pristali za ukor i šegu svojim ljudma! ... (Meni je pak ko tomu opet već kolofonu — il mu reći k temenu glavnom — besedljiv put obrtan, i bez laže mi je ovo pogovaranje.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti