Radičević, Branko - PESME
Ao sele bosonoga, Zla ti maja dozlaboga, Ne dala ti čarapica Ni lagani papučica, Da učiniš klepa-klapa — Za tobome, dušo, skapa.
Drž' se za pas, zlato moje! Ala sjaje oko tvoje, Oko tvoje crno, mrko — Za tobome, dušo, crko. Tako, tako drž' se, cigo, Zar joj ne bi none digô, Da rasteraš cigu-migu, Da rasteraš malo brigu?
Ja ustado, pa za njima oma — Slatki sanak sve te preda mnome; O kako se radova veoma, Dragi sanče, tada sa tobome! Kako onda, tako sada isto Pred okom je meni sve tu čisto. 57.
“ „Bre ne luduj, ta s tobome I ja moram!“ — „Ti sa mnome?“ — „Oh, moj Bože!“ — pred njeg' pade, U grlu joj reč zastade, Pogleda ga žalostivo,
Oh, u času ovom straotnome De si sada, de si srcu mome? Sa tobome sunce mi izađe, Zaš te nema kad oće da zađe? Oh, još jednom kad bi lica tvoga, Samo jednom još ugledat mogâ, Čini
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Kako, dušo, i ja za tobome, Đe te gledam, ljubit’ te ne mogu, Ali hoću brže, ako Bog da! U neđelju, koja prva dođe, U mom dvoru, a na krilu
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Ao, sele bosonoga, Zla ti maja do zla Boga Ne dala ti čarapica, Ni laganih papučica, Da učiniš klepa klapa Za tobome, dušo, skapa'! Oho, sele vita stasa, Drž' se braci oko pasa!