Radičević, Branko - PESME
roniš Rosne svoje suze na me, Oj ti goro štono gajiš Mile pesme, mile tice, Oj livado što se sjajiš Puna rose i travice — Dolo, stado, janjci dragi, Vrulo, cveće mirisavo, Mili vetre, vetre blagi, Oj izvore, zdravo, zdravo!
Tu na bregu tije reke, Sred travice ove meke, Padaj, telo, pa s' odmori, Dok zorica ne zazori.“ Tako putnik trudan reče, Al' kako je pusto veče,
Al' je gleda straoviti! Ona od njeg' uplašena Tuži, cvili, dalje iti. Stoji greben, gle ga samo! Jedva traga od travice, I dva cvetka stoje tamo, Kano do dve sirotice, Ma eto im jedne druge, Naše mome, naše tuge.
Laki konji, a prelepo doba, Ala lete pobratima oba; Gora nosi za konje travice, Za konjike konji brašnenice. „Moje sunce eno sjaje onde, Dede, zeko, još ponesi donde!
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
GRM Munjom opaljen grm na surom proplanku stoji, K'o crn i mračan div. I guste travice splet Gordi mu uvija stas — i gorski nestašan lahor Leluja šaren cvet.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Očuvao nas, bože, kratke žlice i duboka lonca, duge luke i motike tupe; kose ljenice i trave bjelice; barlovačke travice i bosiljevačke arlice! U kojim se opancima sastali, u onim se i rastali!
likom se štapali, vratilom se opasali, ne urekli milo i drago, dok ne prebrojili u moru peska, na gori liska, na zemlji travice, na travi kapljice, amin!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Lisica došavši svojoj kući metne ždrijebe u košaru, i stane ga timariti: svaki dan mu je donosila travice zelene i vodice studene, ali kad bi god polazila po travu i po vodu, svagda bi prikričila ždrebetu da pazi na njezin
otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice”, pa ni na kakav drugi glas da ne otvora vrata na košari. Jednom dođe vuk koji je više puta slušao kako lisica
otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice.” Ali ždrijebe pozna da to nije onaj tanki glas lisičin, pa mu ne šće otvoriti, a vuk kad to vidi, sakrije se za sjek
otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice.” Ždrijebe poznavši glas | njezin odmah joj otvori, pak stane pripovijedati kako je neko dolazio i govorio kao i ona da
otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice.” Jadno ždrijebe prevari se pa otvori vrata, a vuk njega za vrat te ga uvali i svega pojede, samo glavu i rep ostavi,
Kad poslije dođe lisica, po običaju stane zvati: „Kobo, kobilice! otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice.” Ali niti se ko javlja niti vrata otvora.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
V. Ilić CIV GRM Munjom opaljen grm na surom proplanku stoji, K'o crn i mračan div. I guste travice splet Gordi mu uvija stas; - i gorski nestašan lahor Leluja šaren cvet.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Lisica, došavši svojoj kući, metke ždrijebe u košaru i stane ga timariti. Svaki dan mu je donosila travice zelene i vodice studene, ali kad bi god polazila po travu i po vodu, svagda bi prikričila ždrebetu da pazi na njezin
ždrebetu da pazi na njezin glas i na njezine riječi: „Kobo, kobilice, otvori mi vrata; nosim ti studene vodice i zelene travice“, pa ni na kakav drugi glas da ne otvara vrata na košari.
pa stane i on svojim krupnijem glasom vikati: — Kobo, kobilice, otvori mi vrata; nosim ti studene vodice i zelene travice.
stane po običaju na vratima tanko govoriti: — Kobo, kobilice, otvori mi vrata; nosim ti studene vodice i zelene travice.
što je većma mogao i počne vrlo tankijem glasom: — Kobo, kobilice, otvori mi vrata; nosim ti studene vodice i zelene travice.
Kad poslije dođe lisica, po običaju stane zvati: — Kobo, kobilice, otvori mi vrata; nosim ti studene vodice i zelene travice. Ali niti se ko javlja niti vrata otvara.
Ilić, Vojislav J. - PESME
1883. GRM Munjom opaljen grm na surom proplanku stoji, Kô crn i mračan div. I guste travice splet Gordi mu uvija stas - i gorski nestašan lahor Leluja šaren cvet.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
no roniš Rosne svoje suze na me, Oj ti goro, što no gajiš Mile pesme, mile tice, Oj livado, što se sjajiš, Puna rose i travice- Dolo, stado, janjci dragi, Vrulo, cveće mirisavo Mili vetre, vetre blagi Oj izvore, zdravo zdravo!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kada junak iz travice dine, uz jelu se uzvijaju grane. Pritište ga Mustaj-beže Lički su trideset i četiri druga, izmače mu svijetlo oružje.
Pritište ga Mustaj-beže Lički su trideset i četiri druga, izmače mu svijetlo oružje. Kad se prenu junak iz travice, te on viđe crnijem očima da su njega Turci pritisnuli, a kod njega ne ima oružja: kako koga rukam’ dovataše, te o zemlju