Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
No lepši mu je prizor: Bogdan u težinovom močilu, vodenički kamen mu na trbušini leži, daždevnjaci mu gmižu po čelu, belouške mu se zavlače u uši a kraj nosa mu ženka tvora okotila tri mladunca.
mu se inače tako jasno razbirale sve proklete čvorugice i žlebovi na sjajnoj ljuskastoj glavi i svaka pora na hrapavoj trbušini? To izmišlja moja bolesna glava da bi me kinjila, rekao bih sebi, ali zar sam se time mogao utešiti?