Upotreba reči trenuće u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Našta nam taki život, kad smo osuđeni da pre smrti svaki čas i trenuće oka od strâ umiremo? Vidite li ono jezero?”— „Vidimo”— viknu svi.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

On dokopa kapu, koja mu beše cpala c glave, i pobeže... Za trenuće oka bio je u lugu... Jurio je kao mahnit, besan, otrovan.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Vreme je života našega jedan minut, jedno trenuće oka i jedno ništa, a po smrti čeka nas večnost. Samo poslednji rodovi sude pravo i bez pristrastija o prošastima.

Živa i dejstviteljna knjiga, iz koje u svako doba, svaki čas i svako trenuće oka, k očima, k ušima, k svim čuvstvam, a navlastito k srcu našem, bog govori: nebo s[a] suncem, mesecom i zvezdama;

On ni trenuće oka nije študirao ni mislio, nego kako ja izreko[h] da mi ta haljina ne trebuje i da bi[h] je za polu cene prodao, nama[

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

Čas suđeni zazvoni svjetlosti; na veliku i užasnu žertvu gladne bezdne otvoriše usta. U trenuće oka laganoga sva božestva s prestolah padoše, svi strmoglav miri polećeše, svi se hukom stravičnom skrušiše na

suzama, kojuno će voplji nevinosti kod mojega ukleti prestola - nju će oganj božestvene pravde u dan sudnji u jedno trenuće sažeć svojim sveštenijem plamom.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti