Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
NI NA NEBU NI NA ZEMLjI 38 AŽDAJA I CAREV SIN 40 ALA 46 ZMIJA MLADOŽENjA 49 BAŠ-ČELIK 54 STARAC PREVARIO DIVOVE 70 OČEV TRS 73 TRI JEGULjE 82 ZLATORUNI OVAN 85 CAREV ZET I KRILATA BABA 90 CAREV SIN I OŠTAR DAN 95 VEZIROV SIN 99 U CARA TROJANA
OČEV TRS Ono bio u staro doba starac i imao tri sina. Djeca se zamjere nešto ocu, i to njemu bilo tako teško da je sagradio
To mi se eto jako dopalo;, zato će ćaća da ti kaže sve. Ti znaš da je pred mojom kućom bio veliki trs, sa koga sam, bogac, dobivao svake godine po sedam akova vina, a eto, neku noć, bog ga satro, dođe neki vrag, ukrade
ti mi je vrlo žao, imam tri sina, pa da su pravi, makar obišli sav svijet, oni bi se složili pa u svijet te našli moj trs, i onda bi mi, bokcu, bilo srce na mjestu. Ovako sam jadan prejadan, tužan pretužan.
Sad se dogovore da krenu u svijet, i da potraže očev trs. Odmah spreme tri bijela konja, na njih metnu opremu najljepšu, najbolju, ali, kad ih posjedoše, ne dadu se konji iz obora.
Najmlađi sin se sjeti nečemu i reče: — Braćo, ta mi ne idemo na veselje nego u žalost, jer tražimo očev izgubljen trs, stoga hajde da opremimo tri crna konja. Tako i učine.
— upita ga milostivno i slatko teta. On joj sve poredom i po istini kaže. Na to će lija: — Ja znam gdje je tvoj trs. Evo sad baš dolazim odanlen, i od onoga cara što je ukrao tvoga oca trs. To ti je barem lako.
Na to će lija: — Ja znam gdje je tvoj trs. Evo sad baš dolazim odanlen, i od onoga cara što je ukrao tvoga oca trs. To ti je barem lako. Nego, znaš ti što, pobratime?
— Je li vjera, teto? Ti znaš dobro da je konja velika šteta, ali ja bih sve, sve dao, samo da nađem očev trs. — Istinita, tvrda, prava vjera, pobratime, — reče teta lija, i zakle mu se svim na svijetu da ga neće prevariti.
Spava. Sad reče lija: — Tu je tvoj trs. Straža spava, ponoć je. Eno gle dvije lopate, jedna gvozdena, druga drvena, obje zabodene u zemlju.
Ti uzmi onu drvenu, pa kopaj makar upravo do zore, ne boj se, iskopaćeš trs, a dirneš li u železnu lopatu, gotov si, uhvaćen, i ja ti, pobratime, onda ne pomogoh više.
Ali sad mu bilo najgore i najteže. Šta nije radio i radio da otkopa trs, ali ne može. „A što ću se ja toliko mučiti? Uzeću ovu lopatu železnu, zamahnuću dva-tri puta njom, i trs će biti moj.
Ćipiko, Ivo - Pauci
A oko njih je sve mirno, ptice zamukle, k'o da ih nema. On se zagleda u zelena konjica što je proletao s trsa na trs, dok se nije zaklonio iza lišća, a ona gledaše uto u njegove jake ruke...