Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Ama, lasno za toj! Ni tatko mi Đorđija neje se oženija sas alal, demek, odi nanini stareji, veće sas zor; ugrabija, demek, što si miluvaše... I ja ću takoj naprajim... Sal ako ti iskaš, — lasno za sve! Ja si imam golemu rodninu...
Pa kako gu je ugrabija? nitujem gi pa ja. — „Pa, zbore si, adžija ne beše gu tuj, a oni znali za toj, pa Mane si dođe lepo s kočije i s
— More, kakoj će mu pa sag toj bidne? Čaršija zbori da gu je Manulać ugrabija, — pa sag, biva li ja da gu ukradnem?... Kujundžija sam, ama... „noseno zlato“... biva li?...