Ćipiko, Ivo - Pripovetke
A Marko leži na vlažnu žalu, nepomičan, mokar; zrake sunčeve kao da hoće da ga isuše, ugriju; pred njim je noćašnjom olujom osvježena, vedra, prostrana pučina; igra se u sjaju; šapatljiva dahće, kao da u sebi nosi
Ćipiko, Ivo - Pauci
—Kazuj, bolan! —Kazivao sam ovim dobrim ljudima što znadoh... Ali, evo nikako — prevrnu razgovor — da mi se ugriju ova dva prsta na ruci! — i primače ih bliže k plamenu.